DVANAESTI ODSJAJ

Bavi se dvjema tačkama iz Kur’ana u povodu dva

detaljna pitanja koja je postavio Re’fet-bej.

بِاسْمِهِ سُبْحَانَهُ وَاِنْ مِنْ شَيْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ

اَلسَّلاَمُ عَلَيْكَُمْ وَ عَلَى اِخْوَانِكُمْ وَ رَحْمَةُ اللّٰهِ وَ بَرَكَاتُهُ

U Njegovo ime, Slavljen je On!

“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”

Esselamu alejkum ve a’la ihvanikum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Moj iskreni i cijenjeni brate Re’fet-bej! Tvoja pitanja u ovo teško vrijeme stavljaju me u mom okruženju u nezgodan položaj, jer za dva od tih pitanja – ovaj put – iako su sama po sebi neznatna, ipak smatram to da poprimaju veliku važnost, a budući da su vezana za dvije crtice u Kur’anu, i budući da su teme tih pitanja vezane za zemaljsku kuglu, govoreći o sedam slojeva Zemlje i o sedam nebeskih sfera, te da su izložene sumnjama koje su potaknute znanostima geografije i astronomije. Stoga ćemo ovdje, ne osvrćući se na sitni značaj pitanja, znanstveno, uopćeno i sažeto izložiti te dvije crtice iz Kur’ana, a ti, naravno, uzmi ono šta je za tebe odgovor na tvoja dva konkretna pitanja.

PRVA CRTICA

Sastoji se od dvije tačke.

Prva tačka

وَكَاَيِّنْ مِنْ دَابَّةٍ لاَ تَحْمِلُ رِزْقَهَا اَللّٰهُ يَرْزُقُهَا وَاِيَّاكُمْ

اِنَّ اللّهَ هُوَ الرَّزَّاقُ ذُو الْقُوَّةِ الْمَتِينُ

“A kolike li samo životinje ne donose opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas. I On sve čuje i zna”, (El-Ankebut: 60) i: “Uistinu je opskrbitelj – Allah, Posjednik moći i Jaki” (Ez-Zarijat: 58).

Uz dokaz spomenuta dva ajeti-kerima, opskrba je isključivo u rukama Moćnog i Veličanstvenog, i dolazi izravno iz riznice Njegove milosti. Otud, opskrba svakog živog bića zajamčena je od strane njegovog Gospodara, i moralo bi biti tako da niko ne umre od gladi. Međutim, izgleda da mnogi umiru od gladi ili od nestašice opskrbe. Rješenje ove tajne i otkrovenje ove činjenice nalazi se u sljedećem:

Božije zajamčenje i obavezanost na opskrbu samo po sebi ostvareno je i ustanovljeno, pa niko ne umire od nedostatka opskrbe. Jer, opskrba koju Mudri Posjednik Veličine pošalje tijelu živog bića dijelom se odlaže kao rezerva u vidu unutarnjih masnoća i loja, pa se čak dio opskrbe koji je poslan odlaže i u krajevima tjelesnih ćelija, kako bi se odatle trošile nužne količine za potrebe tijela u vrijeme odsustva stizanja opskrbe izvana.

Naime, oni koji umiru umru prije nego što budu iscrpljene te nagomilane rezerve opskrbe, što znači da im smrt nije nastala zbog nedostatka opskrbe, već zbog bolesti koja je uzrokovana presijecanjem loše navike nastale uslijed lošeg izbora.

Tačno! Prirodna opskrba nagomilana u vidu masnoće u tijelu živog bića u prosjeku traje cijelih četrdeset dana. Nekad čak može potrajati i dva puta toliko, i to uslijed bolesti ili duhovnog stanja ekstaze. Štaviše, novine su prije trideset godina pisale o tome kako je jedan čovjek u zatvoru u Londonu sedamdeset dana štrajkovao glađu ne okusivši ništa i opet je ostao zdrav i čio.

Budući da prirodna opskrba traje četrdeset, pa i sedamdeset-osamdeset dana, te budući da se manifestacija Lijepog Imena Opskrbitelj jasno ukazuje na cijeloj površini Zemlje, a da se opskrba, na sasvim neočekivan način, cijedi iz grudi i izlazi iz pupoljaka, sve dok se pogana ljudska ruka, upustivši se u zle postupke i loš izbor, ne umiješa, Allahovo ime Opskrbitelj neizostavno podržava biće, ukazuje mu pomoć i intervenira prije nego što istekne prirodna opskrba te sprečava da ono umre od gladi.

Stoga, oni koji umru od gladi za manje od četrdeset dana svakako ne umiru zbog odsustva opskrbe, već zbog navike nastale iz lošeg izbora i zbog bolesti uzrokovane napuštanjem te navike, po ustanovljenom pravilu: “Presijecanje navike može biti smrtonosno.”

Ispravno je, onda, reći to da ne postoji umiranje od gladi.

Tačno! Sasvim je očigledna činjenica da je stjecanje opskrbe u obrnutoj srazmjeri u odnosu na snagu i volju. Tako, naprimjer, dijete, prije nego što je rođeno, nema nimalo snage niti volje, ali dok boravi u majčinoj utrobi, opskrba mu dolazi u izobilju, a da ono ne mora ni zinuti.

A kad progleda na dunjaluku, ni tada ne posjeduje snagu niti volju, osim nešto sposobnosti i urođene osjetilnosti, i dovoljno mu je da samo usnama prione na grudi, i gle, najhranjivija i najprobavljivija opskrba u mlazovima slijeva se iz vrela tih grudi, u najfinijem vidu i najčudesnije naravi.

Poslije, kad se kod njega razvije snaga i volja, ta mu lahko dostupna i fina opskrba bude malo-pomalo uklonjena, te se vrelo prekine i presuši, a opskrba mu bude poslana odnekle drugo. Međutim, budući da njegova snaga i volja još nisu sasvim osposobljene za to da sam počne tragati za opskrbom, Plemeniti Opskrbitelj učini to da nježnost i samilost njegovih roditelja daju poticaj njegovoj volji i priskoče u pomoć njegovoj snazi.

Nakon toga, kad se u potpunosti razviju njegova snaga i volja, opskrba više niti trči za njim niti mu bude donošena, već stane, govoreći: ‘Dođi, traži me, tragaj za mnom i uzmi me!’

Dakle, opskrba je u obrnutoj proporciji sa snagom i voljom. Već smo u drugim Poslanicama iznijeli na vidjelo to kako postoje čak i živa bića koja gotovo da nemaju niti snage niti volje, a žive bolje i ugodnije od ostalih.

Druga tačka

Mogućnost se svrstava u više vrsta: Razumna mogućnost, naravna mogućnost i obična mogućnost. Pa ako neko dešavanje uopće nije u domeni razumne mogućnosti, ono je apsurdno i odbačeno. Ako je izvan domene naravne mogućnosti, onda je nadnaravno, samo se ne može s lahkoćom smatrati ukazom nadnaravne počasti. A ako niti u uobičajenoj praksi niti u pravilu ne postoji nešto slično tome, onda može biti prihvatljivo isključivo uz nepobitne dokaze u stepenu pouzdanog osvjedočenja.

Na temelju spomenutog, neobična stanja koja se prenose o sejjidu Ahmedu el-Bedeviju, posvećena bila njegova tajna, a koji nije okusio hranu četrdeset dana, jeste u domeni naravne mogućnosti, a i ukaz nadnaravne počasti, pa čak možda i običaj koji izlazi iz okvira obične mogućnosti.

Da, mnogobrojnim izvorima potvrđene predaje prenose o sejjidu Ahmedu el-Bedeviju, k.s., to da je u toku svoje duhovne ekstaze jeo samo jedanput svakih četrdeset dana. To se uistinu dešavalo, samo ne stalno, već povremeno i blisko ukazu nadnaravne počasti. Postoji mogućnost da njegovo stanje ekstatičnosti nije bilo u potrebi za hranom, stoga je to u odnosu na njega postala navika.

Pouzdano je preneseno mnoštvo slučajeva ove vrste djela izvan uobičajenih okvira, od mnogih evlija koji su bili poput sejjida Ahmeda el-Bedevija, k.s.

Pa, ukoliko se zna to da nagomilane rezerve opskrbe mogu trajati – kako smo to ustanovili u prvoj tački – više od četrdeset dana, kao i to da uzdržavanje od hrane toliko vremena spada u obično moguće te da su već i s pouzdanošću preneseni takvi slučajevi kod izuzetnih ličnosti, onda se ovakvo što apsolutno ne može poreći.

DRUGO PITANJE

Povodom ovog pitanja, izlažemo dvije bitne teme.

Stručnjaci geografskih i astronomskih znanosti, ne mogavši po svojim nesavršenim zakonima, uskim načelima i sitnim mjerilima uspeti se do nebesa Kur’ana i razotkriti sedam nivoa smislova u zvijezdama njegovih ajeta, pokušali su prigovoriti ajeti-kerimima, pa i bezumno ih poreći.

PRVA BITNA TEMA

Odnosi se na činjenicu da Zemlja ima sedam slojeva, kao nebesa.

Ova tema filozofima modernog doba čini se nestvarna i neistinita; njihove znanosti koje izučavaju Zemlju i nebesa ne prihvataju je. Stoga su ovu temu uzeli kao izgovor da prigovore nekim kur’anskim činjenicama. Zato ćemo napisati nekoliko kratkih naznaka o ovoj temi.

Prva naznaka: Prvo, smisao ajeta jedno je, a jedinke iz toga smisla i dijelovi koji potpadaju pod taj smisao nešto su drugo. Ukoliko samo jedna jedinka izostane iz mnoštva jedinki tog univerzalnog smisla, smisao ne može biti porečen. Usto, zna se to da iz mnoštva jedinki univerzalnog smisla o sedam nebesa i sedam Zemalja već postoji njih sedam koje su očigledne i potvrđene.

Drugo, izričiti tekst ajeti-kerima:

اَللّٰهُ الَّذِى خَلَقَ سَبْعَ سَمٰوَاتٍ وَمِنَ اْلاَرْضِ مِثْلَهُنَّ

“Allah je Onaj Koji je stvorio sedam nebesa i od Zemlje isto kao njih” (Et-Talak: 12), ne spominje to da Zemlja ima sedam slojeva, već očigledni smisao iskazuje to da je Allah stvorio Zemlju, kao i sedam nebesa, i da je učinio staništem Svojih stvorenja. Ajet, dakle, ne kaže: ‘Stvorio sam Zemlju u sedam slojeva’, već je spomenuta sličnost s nebesima, poređenje u pogledu činjenice da je ona stvorena i da je stanište bića.

Druga naznaka: Zemlja, koliko god bila sićušna u odnosu na nebesa, ipak je s njima ravnopravna i ekvivalentna u pogledu svog bivanja mjestom izlaganja Božijih bezbrojnih tvorevina, njihovog sajmišta i centrom okupljanja. Po tome ona je jednaka i ravna prostranim nebesima, jer je poput srca i smislenog središta nebesa, jednako kao što je srce u tom pogledu ravno ljudskom tijelu.

Otud, iz ajeti-kerima razumije se to da je Zemlja sačinjena u sedam slojeva.

Naime, od davnina smatra se to da Zemlja, po različitim mjerilima, ima sedam pojaseva.

Zatim, ona je raspoređena na sedam poznatih kontinenata – Evropu, Afriku, Okeaniju, dvije Azije i dvije Amerike.

Zatim, ona je raspodijeljena na sedam poznatih zona, s jedne strane, a i s druge strane, kao Novi svijet, a to su Istok, Zapad, Sjever i Jug s tri okeana.

Zatim, kao što je naučno ustanovljeno, ona je sastavljena od sedam spojenih unutarnjih slojeva, počevši od njezine jezgre pa do vanjske kore.

Zatim, tu je i sedam poznatih univerzalnih elemenata koji se nazivaju i sedam “ravni” koje sadrže sedamdeset prostih podelemenata koji jesu sredstvo održanja života.

Zatim, tu je i sedam slojeva i domena sačinjenih od četiri praelementa: Vode, zraka, vatre i zemlje – i tri roda, a to su mineralni, biljni i životinjski rod.

Zatim, tu su i svjetovi sedam zemaljskih sfera, ustanovljeni svjedočanstvima mnogih nosilaca otkrovenja i duhovne vizije, a koji su boravišta džina i ifrita i staništa raznih drugih svjesnih te živih stvorenja.

Zatim, ona je u sedam sfera po ukazu na postojanje sedam drugih kugli sličnih Kugli zemaljskoj, koje su nastanjene i naseljene živim bićima, odnosno, kugla Zemlje predstavljena je u sedam slojeva, a kao ukaz na postojanje sedam zemaljskih kugli.

Tako se može razumjeti smisao iz spomenutog ajeta. Stoga, postojanje sedam slojeva Zemlje već je ostvareno na prvih sedam načina slojevitosti i u sedam njihovih oblika i tipova. Što se posljednjeg, osmog smisla tiče, on ne ulazi među nabrojanih sedam, već posjeduje značaj sa sasvim drugog gledišta.

Treća naznaka: Budući da Mudri Stvoritelj ne pretjeruje ni u čemu, niti bilo šta stvara bez svrhe, te budući da su stvari stvorene radi svjesnih bića te da one postižu svoje savršenstvo kroz svjesna bića, pa čak i budu oživotvorena svjesnim bićima, a kako bi njima bila zaštićena od ispraznosti, i budući da taj Apsolutno Mudri, Moćni i Veličanstveni, očigledno, nastanjuje element zraka, svijet vode i zonu zemlje neograničenom količinom živih bića, a da zrak i voda ne sprečavaju kretanje živih bića, jednako kao što ni zgusnute materije poput zemlje i stijena ne sprečavaju protok, naprimjer, elektriciteta i rendgenskih zraka, neizbježno je, onda, to da taj Savršeno Mudri i Vječni Stvoritelj neće ostaviti sedam univerzalnih međusobno spojenih zemaljskih slojeva niti njihove pukotine niti prostranstva niti svjetove, počev od jezgra pa do vanjske kore, koja je naše stanište, sablasnim i praznim.

Ne čudi, onda, to da je On naselio te svjetove i da je za njih stvorio svjesna stvorenja adekvatna njima i prikladna za njih, te da ih je nastanio u njima. Ta stvorenja moraju potjecati od vrste meleka i duhovnih bića, za koja i najzgusnutiji i najkrući slojevi jesu poput mora za ribe i zraka za ptice. Štaviše, ovakvo što nužno proishodi to da strahovito visoke temperature u žarištu Zemlje za ta svjesna stvorenja bivaju poput sunčeve toplote za nas, a budući da su svjesna duhovna bića stvorena od svjetlosti, vatra je, onda, u odnosu na njih, poput svjetlosti.

Četvrta naznaka: U Pismu osamnaestom naveden je primjer opisa koji izlaze iz domena shvatljivosti, koje su iznijeli nosioci duhovnog otkrovenja, a tiču se čudesnih stvari oko zemaljskih slojeva. Sažetak toga jeste taj da je Kugla zemaljska u Svijetu pojavnosti kao jedna sjemenka, dok je u Svijetu poimanja i u Posmrtnom međuprostoru poput ogromnog stabla čija je veličina ravna nebesima. Stoga, viđenje nosilaca duhovnog otkrovenja o tome da zemaljski sloj namijenjen ifritima na Zemlji zauzima razdaljinu od hiljadu godina ne odnosi se na Zemlju, a koja je sjemenka u svijetu pojavnosti, već na njezine slojeve i grane što se pružaju u svijetu pojmovnosti.

Pa ako jedan zemaljski sloj – koji, izvana gledajući, nema veliku važnost – stječe tako veliki značaj u nekom drugom svijetu, zar onda nije valjano reći to da Zemlja predstavlja sedam slojeva koji su ekvivalent sedam nebesa? Dakle, časni ajeti nadnaravnom konciznošću ukazuju i upozoravaju na spomenute tačke, i to na način da ovu sićušnu Zemlju prikazuju ravnopravnom sa sedam nebeskih nivoa.

DRUGA BITNA TEMA

Allahove, Uzvišen je On, riječi, odnosno dva ajeti-kerima:

تُسَبِّحُ لَهُ السَّمٰوَاتُ السَّبْعُ وَاْلاَرْضُ وَمَنْ فِيهِنَّ İlâ âhir...

ثُمَّ اسْتَوَى اِلَى السَّمَاءِ فَسَوَّيهُنَّ سَبْعَ سَمٰوَاتٍ وَهُوَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

“Njega veličaju sedmero nebesa, i Zemlja, i oni na njima” (Isra’: 44), i

“Zatim se ka nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On je Znalac svega” (Bekara: 29), kao i drugi slični ajeti iznose to da postoji sedmero nebesa. Smatramo prikladnim ovdje sažeti ono što smo spomenuli u tefsiru Ukazi nadnaravnosti, napisanom na borbenoj liniji prve godine Prvog svjetskog rata, budući da je u njemu, zbog ratnih uvjeta, ova tema donesena u veoma sažetoj i skraćenoj formi.

Antička filozofija imala je predstavu o postojanju devet nebesa, na sedam nebesa dodavši Božiji Tron i Božiji prijesto koji su navedeni u Šerijatu, te je to bio jedan neobičan opis. Ti su zvučni izrazi filozofa i mudraca antičke filozofije dominirali čovječanstvom mnoga stoljeća, pa su čak i mnogi mufessiri bili prinuđeni podesiti tumačenje vanjskog smisla ajeta s tim pravcem, što je donekle nabacilo zastor na nadnaravnost Kur’ana.

Što se nove, tzv. moderne filozofske misli tiče, ona, nasuprot tvrdnji antičke filozofije, iznosi stav u smislu poricanja nebesa, i to tako što smatra to da nebesa nisu niti djeljiva niti spojiva. Tako su oni prvi pretjerali, a ovi drugi prekratili, a i jedni i drugi nemoćni su predstaviti činjenicu u njezinoj sveobuhvatnosti.

Sveta mudrost Kur’ani-Kerima odbacuje i pretjerivanje i prekraćivanje, i zauzima umjereni pravac, te kaže:

Uzvišeni i Veličanstveni Tvorac stvorio je sedam nebeskih razina. Nebeska tijela u kretnji slaveći Gospodara plove nebom poput riba u moru. U jednom hadisu kaže se: اَلسَّمَاءُ مَوْجٌ مَكْفُوفٌ ‘Nebo je jedan zadržani talas’, odnosno “nebo je poput mora čiji su se talasi zaustavili i smirili”. Ovu činjenicu veoma sažeto potkrijepit ćemo sa sedam pravila i gledišta.

Prvo pravilo: Znanstveno i filozofski ustanovljeno je to da je prostrani svemirski prostor ispunjen materijom zvanom “eter”, te nije prazan i beskrajan vakuum.

Drugo pravilo: Znanstveno i racionalno dokazano je, pa je i viđeno, to da spoj zakona što se odnose na nebeska tijela – kao što su gravitacija i odbojnost – te provodnici i prenosioci sile u materiji – kao što su svjetlost, toplota i elektricitet – jesu materija koja se nalazi u tom svemirskom prostoru i koja ga ispunjava.

Treće pravilo: Iskustveno je dokazano to da materija etera – uz kontinuitet svog sastava – posjeduje različite tipove, vidove i oblike, kao i ostale materije, te kao što se kod ostalih formi iz iste materije javljaju tri stanja, odnosno gasovito, tečno i čvrsto stanje materije (npr. para, voda i led), isto tako ne postoji racionalna zapreka da i eter posjeduje sedam stanja i razina, i tome se ne može prigovoriti.

Četvrto pravilo: Ako se pomno razmotre nebeska tijela, u njihovim razinama vide se razlike. Pa kao što se razina koja sadrži sazviježđe Mliječnog puta opaža u vidu ogromnog okruglog oblaka, i ne nalikuje razini stabilnih zvijezda, te kao da su tijela u razini stabilnih zvijezda zreli i oformljeni plodovi voća u ljeto – dok se bezbrojne zvijezde Mliječnog puta koji se opaža kao oblak još uvijek začinju i formiraju – isto tako, po ispravnoj postavci, razina stabilnih također ne nalikuje ni Sunčevom sistemu, i tako redom. Na osnovu hipotetičkog razmišljanja i osjetila moguće je raspoznati i razlikovati sedam sistema i sedam razina.

Peto pravilo: Metodom zaključivanja, osjetilnosti, proučavanja i eksperimenta ustanovljeno je to da se pri formiranju oblika i strukture neke materije iz koje nastaju druge tvari ona transformira u različite varijante i u nejednake razine.

Naprimjer, pri formiranju ležišta dijamanta, iz iste materije nastaje pepeo, grafit i dijamant. Ili, naprimjer, pri svom formiranju, vatra se razlaže na žar, plamen i dim. A kad se sjedine vodik i kisik, iz njih nastaju voda, led i para.

Iz ovog razumljivo je to da pri formiranju bilo koje materije ona poprima različite varijante i razine. Stoga je Stvoriteljska Moć, započevši formiranje materije etera, iz nje izvela sedam vrsta nebesa na različitim razinama, a kao što je i rečeno Njegovim, Uzvišen je On, riječima: فَسَوَّيهُنَّ سَبْعَ سَمٰوَاتٍ “i kao sedam nebesa ga uredio”.

Šesto pravilo: Spomenuti pokazatelji nužno dokazuju postojanje nebesa, kao i njihovu višebrojnost. A budući da je Istiniti Izvjestilac jezikom Kur’ana rekao da ih ima sedam, onda ih je sigurno sedam.

Sedmo pravilo: Izraz sedam, sedamdeset, sedam stotina i sl., u stilovima arapskog jezika podrazumijeva višebrojnost i mnoštvo, što znači da uz ovih univerzalnih sedam razina može postojati i mnoštvo drugih.

Ukratko: Moćni i Veličanstveni od tvari etera stvorio je nebesa u sedam razina, i uredio ih je i ustrojio po čudesnom i preciznom poretku, te je u njima posijao zvijezde. A s obzirom na to da je Kur’ani-Kerim praiskonski govor obraćanja svim slojevima ljudi i džina, svaki sloj iz ljudskog roda uzima svoj udio iz svakog pojedinačnog ajeta Kur’ani-Kerima, kao što i svaki ajeti-kerim zadovoljava razumijevanje svakog sloja ljudi. Odnosno, svaki ajet posjeduje mnogobrojne i raznovrsne smislove, one izrečene, ali i one naznačene.

Tačno! Širina kur’anskog obraćanja i sveobuhvatnost njegovih smislova i naznaka te njegova općenita prilagođenost stepenima razumijevanja i shvatanja svih slojeva, od najprimitivnijih običnih ljudi do najistaknutije elite, iznosi na vidjelo to da svaki ajet posjeduje aspekt koji je usmjeren na svaki sloj ljudi.

Zbog ovog, naprimjer, sedam različitih slojeva iz ljudskog roda različito shvataju sedam razina univerzalnog smisla sadržanog u ajeti-kerimu: فَسَوَّيهُنَّ سَبْعَ سَمٰوَاتٍ “i kao sedam nebesa ga uredio”, i to kako slijedi: kratkovidna i uskoumna osoba ovo razumije kao ‘sedam slojeva atmosfere’.

Oni koji su zaslijepljeni astronomskim znanostima razumiju ovo kao sedam nebeskih tijela, popularno poznatih kao Sedam planeta, s njihovim orbitama.

Neki ljudi smatraju da je to sedam drugih nebeskih lopti sličnih našoj Zemlji, a koje su nastanjene živim bićima.

Druga skupina ljudi, opet, smatra da je to sedam sunčevih sistema, počev od našeg Sunčevog sistema te podjele Sunčevog sistema na sedam razina.

Jedna druga skupina ljudi razumije da je to sedam varijacija u formaciji etera.

Opet, jedan sloj ljudi širokih pogleda i razumijevanja shvata to da sva nebesa koja vidimo, nakićena zvijezdama, jesu samo jedno od nebesa, a to je dunjalučko nebo, te da osim njega postoji još šest drugih nebesa.

A elitni, sedmi sloj ljudi visokog stepena razumijevanja uopće ne smatra to da se sedam nebesa svodi samo na pojavni svijet, već da su to sedam nebesa koja nadsvođuju i opasuju svjetove ahireta, svjetove nespoznajnog, svjetove dunjaluka i svjetove pojmova.

Po ovom, u univerzalnom smislu ovog ajeti-kerima, postoji mnoštvo drugih fragmentarnih smislova, a koji su poput ovih sedam spomenutih smislenih slojeva koji su prilagođeni nivoima sedam slojeva ljudi. Svaki od njih u mjeri svoje spreme crpi smislove iz izljeva Kur’ana, i uzima svoj obrok s te živopisne nebeske trpeze.

S obzirom na to da spomenuti ajeti-kerim sadrži smislove podržane do ovih granica, poricanje nebesa od strane današnjih, od pameti rastavljenih filozofa te njihovo nepriznavanje od strane zanesenih astronoma, kao i uzimanje tog nepriznavanja za sredstvo prigovaranja uzvišenim ajetima poput ovog, ravno je zločestom dječijem bacanju kamenom na visoke zvijezde, ne bi li oborili jednu od njih!

Naime, čak i kad bi samo jedan od mnogih smislova ovog ajeti-kerima bio istinit, univerzalni smisao ajeta bio bi istinit i ispravan. Čak i kad bi jedan smisao, koji je nepostojeći u stvarnosti, bio potvrđen samo jezicima ljudi, ispravno je to da bude podveden pod taj univerzalni smisao i prilagođen tom općeprihvaćenom shvatanju, dok mi ovdje nalazimo mnoštvo pojedinačnih smislova koji su i istiniti i stvarni.

Zar ne uviđaju oni neobjektivni ošamućeni pijanstvom geografije i astronomije kako su zapali u pogrešku, te svoje oči zatvaraju pred univerzalnim smislom ovog ajeta, a koji je činjenica, stvarnost i istina. Oni, tako, ne vide mnogobrojne potvrde ovog ajeta, već im se priviđa kako se smisao ajeta svodi na jednu imaginarnu i neobičnu pojedinost, te su se na ajeti-kerim bacili drvljem i kamenjem, a ono se odbilo i porazbijalo im glave, pa su izgubili iman.

ZAKLJUČAK

Nemoćni uspeti se do sedam razina Kur’ani-Kerima, koji je sišao na sedam kiraeta i u sedam aspekata, sa sedam vrsta nadnaravnosti, sedam činjenica i na sedam stupova, materijalističke misli, poput džina i šejtana, ostali su neznalice po pitanju smislova koji su sadržani u ajetima, te donose lažne i pogrešne informacije. Na glavu su im se, tako, iz sazviježđa tih ajeta sručile zvijezde-padalice, i to putem spomenutih znanstvenih istraživanja, te su ih sagorjele.

Uistinu, nemoguće je uzletjeti na ta kur’anska nebesa mišlju filozofa koji nose pokvarene šejtanske ideje. Do zvijezda tih ajeta moguće je doprijeti jedino miradžom istinske mudrosti te do njih uzletjeti na krilima imana i islama.

اَللّٰهُمَّ صَلِّ عَلَى شَمْسِ سَمَاءِ الرِّسَالَةِ وَ قَمَرِ فَلَكِ النُّبُوَّةِ وَ عَلَى آلِهِ وَ صَحْبِهِ نُجُومِ الْهُدَى لِمَنِ اهْتَدَى

سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا اِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

اَللّٰهُمَّ يَا رَبَّ السَّمٰوَاتِ وَ اْلاَرْضِ زَيِّنْ قُلُوبَ كَاتِبِ هذِهِ الرِّسَالَةِ وَ رُفَقَائِهِ بِنُجُومِ حَقَائِقِ الْقُرْآنِ وَ اْلاِيمَانِ آمِينَ

“Moj Allahu, Svoj salavat spusti na Sunce neba poslanstva i Mjesec sfere vjerovjesništva, i na njegovu porodicu i ashabe, zvijezde upute za upućene.”

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim onog čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”

“Moj Allahu, Gospodaru nebesa i Zemalja, okiti srce onog koji je pisao ove poslanice i njegove kolege zvijezdama činjenica Kur’ana i imana, amin!”