JEDANAESTI ODSJAJ

“Stupnjevi sunneta i lijek protiv bolesti novotarija”

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ اَنْفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُفٌ رَحِيمٌ

“Došao vam je poslanik, jedan od vas, teško mu je da vi nastradate, brine za vas, prema vjernicima blag je i milostiv.”(Et-Tevbe: 128)

Prvi nivo sljedećeg ajeta jeste ‘Trasa sunneta’,

dok je njegov drugi nivo ‘Stupnjevi sunneta’.

فَاِنْ تَوَلَّوْا فَقُلْ حَسْبِىَ اللّٰهُ لاَ اِلهَ اِلاَّ هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَهُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ

قُلْ اِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِى يُحْبِبْكُمُ اللّٰهُ

“Pa ako oni glave okrenu, reci: ‘Dovoljan je meni Allah, nema drugog boga osim Njega! Samo u Njega uzdam se, On je Gospodar Arša veličanstvenog.’” (Et-Tevbe: 129) “Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene, i vas će Allah zavoljeti.’” (Ali Imran: 31)

Ukratko ćemo rasvijetliti jedanaest tačaka, iz mase stotina osjetljivih tema koje sadrže spomenuta dva veličanstvena ajeta.

PRVA TAČKA

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

مَنْ تَمَسَّكَ بِسُنَّتِى عِنْدَ فَسَادِ اُمَّتِى فَلَهُ اَجْرُ مِاَةِ شَهِيدٍ

“Ko se bude pridržavao mog sunneta kad nastupe neredi mog ummeta, može zaslužiti nagradu sto šehida.”

Dakako, slijeđenje čistog sunneta definitivno posjeduje visoku vrijednost, a naročito se njegovo slijeđenje još više vrednuje prilikom prevladavanja novotarija; posebno, opet, kad se ummet pokvari, jer će tad pridržavanje i najsitnije norme Vjerovjesnikovog ponašanja biti pokazatelj velike bogobojaznosti te snažnog i čvrstog imana. Naime, neposredno slijeđenje čistog sunneta priziva sjećanje na Najvišeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a to se sjećanje, proizišlo iz slijeđenja njega, pretvara u prizivanje Božije prisutnosti. Štaviše, u momentima u kojima čovjek primjenjuje časni sunnet, najprostije navike i prirodni postupci – kao što su norme ponašanja pri jelu, piću, spavanju, itd. – pretvaraju se u šerijatski čin i u obred za koji on zaslužuje nagradu. Jer, čovjek kroz taj uobičajeni čin prepoznaje i slijedi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i razmišlja kako je to jedno od pravila ponašanja u Šerijatu, i sjeti se toga da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donio Šerijat, a odatle mu se srce preusmjeri na Istinskog Zakonodavca Šerijata, Allaha, Slavljen je On i Uzvišen, te time postiže jednu vrstu smirenosti, spokojnosti i pobožnosti.

Otud, u svjetlu prethodno iznesenog, onaj kojem slijeđenje divnog sunneta preraste u naviku, sve svoje navike pretvorio je u ibadet, te je u stanju i cijeli svoj život učiniti plodnim i unosnim u smislu stjecanja nagrade.

DRUGA TAČKA

Imam er-Rabbani Ahmed Faruki, Allah mu se smilovao, rekao je:

‘Dok sam prevaljivao faze svog duhovnog putovanja i nastupanja, vidio sam to da najsvjetliji u kategoriji evlija, najuzvišeniji i najprofinjeniji, najsigurniji i najzdraviji jesu oni koji su slijeđenje časnog sunneta uzeli za temelj svog tarikata. Čak i obične evlije iz te kategorije pokazivale su veću divotu i čednost od najistaknutijih evlija iz drugih kategorija.’

Tačno, imam Er-Rabbani, Obnovitelj drugog milenija, izriče istinu, jer onaj ko se pridržava časnog sunneta i ko ga sebi uzima za načelo, dorastao je položaju Božijeg miljeništva u sjeni Miljenika Allahovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

TREĆA TAČKA

Kad se ovaj siromah Said nastojao izvući iz stanja Starog Saida, zbog odsustva duhovnog upravitelja, kao i zbog samoljubivosti duše što nagoni na zlo, njegov um i srce uzburkali su se i uskomešali uslijed strahovitog duhovnog proloma. Osjećao sam kako se njih dvoje kotrljaju, jedanput u padu s Plejada na tlo Zemlje, drugi put, opet, u usponu sa Zemlje do Plejada.

Uočio sam tad da su teme vjerovjesničkog sunneta, pa čak i njegove najsitnije norme ponašanja, svaka za sebe poput iglice kompasa po kojem se orijentira pravac kretanja brodova. I svaka zasebno jeste poput prekidača svjetiljke što osvjetljava bezbroj mračnih i prijetećih staza.

I dok sam u tom duhovnom izletu vidio sebe kako malaksavam pod pritiskom mnoštva tegoba i pod nesnošljivo teškim teretom, gle, kad god bih razmotrio stavove časnog sunneta vezane uz ta svoja stanja i kad god sam se upravljao prema njima, osjetio bih olakšanje, te kao da je ono preuzelo s mene svu težinu i rastovarilo me od sveg tereta. Potpuno se predavši sunnetu, spašavao sam se od nedoumica i došaptaja poput: ‘Je li ovaj postupak ispravan, je li on uredu?’ A čim bih digao ruke od sunneta, uvidio bih to kako se navala pritisaka uvećava. Puno je nepoznatih staza čiji je krajnji ishod neizvjestan. Teret je pretežak, a ja sam nemoćan; i moj pogled kratkog je dometa, a put mračan. Čim bih se ponovo opasao zaštitom sunneta i pridržavao ga se, osjetio bih kako se put preda mnom osvjetljava i jasno ukazuje kao siguran i bezopasan, dok tereti olakšavaju i pritisci nestaju.

Da, tako sam se osjećao u tom periodu i ličnim osvjedočenjem potvrdio sam pravilo imama Er-Rabbanija.

ČETVRTA TAČKA

U jednom periodu bilo me obuzelo izvjesno duhovno stanje poteklo iz razmatranja (tarikatske prakse) ‘duhovne povezanosti sa smrću’ i iz vjerovanja u sud da je اَلْمَوْتُ حَقٌّ “smrt jedna stvarnost”, te iz dugog razmišljanja o prolaznosti i nestanku svijeta. Nađoh se, tako, u jednom neobičnom svijetu gdje ugledah sebe, i gle, ja sam mrtvac koji stoji nad glavom tri jako bitna i ogromna leša.

Prvi: Ja sam kao nišan na grobu leša koji je tijelo svih živih bića općenito, koja su vezana za moj lični život i koja su izumrla, istekla i ukopana u grobnici prošlosti.

Drugi: Ogromni leš što u sebi zbija sve vrste živih bića vezane uz život cjelokupnog čovječanstva, bića koja su izumrla i ukopana u grobnici prošlosti, a čije je prostranstvo koliko cijela Kugla zemaljska. A ja sam samo jedna crna tačka koja ubrzo bude zbrisana, sitni mrav što ugine za tren, na licu ovog doba što je nišan na grobu tog mrtvaca.

Treći: Ogromni leš koji će obuhvatiti ovaj svemir pri nastupu smaka svijeta. I pošto će njegovo umiranje tad biti izvjesno i neizbježno, u mojoj viziji to je stvarno kao da se dešava upravo sad, te mi je dušu obuzela jeza i zanijemio sam od užasa smrtnog hropca tog džinovskog mrtvaca. I moja smrt – koja je na isti način neminovna – postade stvarna kao da se dešava sad, te mi sva bića i svi moji voljeni okrenuše leđa i otiđoše, ostaviše me potpuno samog, kako je rečeno u ajeti-kerimu: فَاِنْ تَوَلَّوْا “Pa ako oni glave okrenu.” Osjetih kao da mi duh biva povučen u budućnost što se proteže do u beskonačnost, koja je poprimila oblik ogromnog okeana što nema obale, i duša se, htjela ne htjela, morala baciti u utrobu tog okeana.

I dok sam se nalazio u tom stanju duhovne rasijanosti, a žestoka tuga cijedila mi srce, dođe mi duhovni poticaj Kur’ani-Kerima i imana, pa me ajeti-kerim:

فَاِنْ تَوَلَّوْا فَقُلْ حَسْبِىَ اللّٰهُ لاَ اِلهَ اِلاَّ هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَهُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ

“Pa ako oni glave okrenu, reci: ‘Dovoljan je meni Allah, nema drugog boga osim Njega! Samo u Njega uzdam se, On je Gospodar Arša veličanstvenog’” okrijepi, te kao da ovaj ajet postade poput sasvim sigurne i pouzdane lađe za spašavanje. Tako je duh siguran i smiren ušao pod zaštitu ovog ajeti-kerima. Shvatio sam tad da uz izričiti postoji i jedan drugi, skriveni smisao ovog ajeti-kerima, u kojem sam našao utjehu za svoj duh i koji mi je podario smirenost i spokojnost.

Da! Kako god izričiti smisao ajeti-kerima govori Časnom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

“Ako se sljedbenici zablude okrenu od slušanja Kur’ana i ako se odmetnu od tvog Šerijata i sunneta, nemoj se žalostiti niti brinuti, već reci: ‘Dovoljan je meni Allah i ja se u Njega pouzdam. On će vas nadomjestiti onima koji će mene slijediti, a prijestolje Njegove moći zahvata sve. Stoga, niti će neposlušnici biti u stanju pobjeći od Njega, a niti će onima koji od Njega zatraže pomoć biti uskraćeni Njegov poticaj i podrška’”, isto tako i skriveni smisao tog ajeti-kerima iskazuje sljedeće:

“O čovječe, o ti koji si predvodnik i uputitelj ljudskom rodu! Ako bi sva bića otišla od tebe, iščeznula, zamaknula stazom nestanka, i ako bi se sva živa bića rastala od tebe, i istekla na putu smrti, i ako bi te svi ljudi napustili i nastanili se u grobovima, i ako se oni nemarni i sljedbenici zablude okrenu od tebe i ne poslušaju te, pa se obruše u tminu, nemoj brinuti. Reci: ‘Meni je dovoljan Allah, On mi je dosta! S obzirom na to da On postoji, sve postoji. Stoga, oni koji su otišli nisu izmakli u nepostojanje, već odlaze u Njegovo drugo carstvo. I taj Gospodar Visokog Trona umjesto njih poslat će nebrojeno i nepregledno mnoštvo Svoje organizirane vojske! A oni koji su se nastanili u mezarima nisu nestali, već prelaze u drugi svijet. On će umjesto njih poslati druge dužnosnike koji će nastaniti ovaj svijet i vršiti dužnosti koje su upražnjene. A umjesto onih koji su zapali u zabludu, kad odu, On je moćan poslati druge koji će Mu biti poslušni i koji će slijediti ispravni put. Budući da je tako, On je naknada za svaku stvar, a čak ni sve stvari skupa nisu u stanju nadomjestiti Njegov samo jedan jedini ukaz.’“

Tako se, pomoću ovih skrivenih smislova, strašna slika tri leša preda mnom preobrazila u jedan sasvim drugi oblik, oblik prijaznosti i ljepote, a taj je sljedeći:

Svemir naizmjeničnim dolascima i odlascima nastupa u najvećem maršu, po okončanju stalne službe i u novom i besprekidnom stavljanju u pogon i dužnosti, tokom jednog svrhovitog izleta, poučne šetnje, rekreativnog obilaska sa zadatkom, pod upravom Mudrog, Milostivog, Pravednog, Moćnog i Veličanstvenog, i u sastavu Njegovog veličanstvenog gospodarenja, neusporedive mudrosti i nepregledne milosti, pa se tako ovaj svemir talasa naizmjeničnim odlascima i dolascima pod upravom Mudrog, Milostivog, Pravednog, Moćnog i Veličanstvenog, i unutar Njegovog veličanstvenog gospodarenja, neusporedive mudrosti i nepregledne milosti, gdje se nalaze stalne kretnje i putovanja, besprekidno stavljanje u pogon, okončanja stalne službe i dužnosti u obliku svrhovitih izleta, poučnih šetnji i rekreativnih obilazaka sa zadatkom.

PETA TAČKA

قُلْ اِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِى يُحْبِبْكُمُ اللّٰهُ “Reci: Ako volite Allaha, slijedite mene, i vas će Allah zavoljeti’”. Ovaj uzvišeni ajeti-kerim nepobitno obznanjuje razmjere važnosti i nužnosti slijeđenja Vjerovjesnikovog sunneta.

Tačno! Ovaj ajeti-kerim, po pravilima logičkog zaključivanja, jeste najsnažniji i najuvjerljiviji oblik hipotetičkog silogizma jer dolazi po paradigmi primjera: ‘Ako iziđe sunce, bit će dan.’ U slučaju afirmacije, ponaša se kao u primjeru: ‘Sunce je izašlo, dakle – dan je nastupio’, dok u slučaju negacije, po shemi: ‘Nije dan, dakle – sunce još nije izišlo.’ Stoga, ova dva zaključka – afirmativni i negativni – u logici su definitivni i uvjerljivi.

Tako je i u smislu ovog ajeti-kerima. On govori: ‘Ako kod vas ima ljubavi prema Allahu, vi ćete slijediti Njegovog Miljenika. A ako vi njega ne slijedite, znači da kod vas nema ljubavi prema Allahu.’ Naime, ukoliko uistinu postoji ta ljubav, onda ona neizbježno rezultira slijeđenjem časnog sunneta Allahovog Miljenika.

Dakako! Ko vjeruje u Allaha, svakako Mu je i poslušan. A bez sumnje, najpreči put do Njega, kod Njega najprihvatljiviji, i najispravniji od svih puteva poslušnosti koji dovode do Njega, jeste put kojim je išao i koji je pokazivao Allahov Miljenik, s.a.v.s.

Tačno! Samo po sebi razumljivo je i sasvim je jasno to da Plemeniti Posjednik ljepote, do ovolike mjere ispunivši ovaj svemir Svojim blagodatima i darovima, od svjesnih bića zahtijeva zahvalnost na tim blagodatima.

Isto tako, Mudri i Veličanstveni, Koji je do tih granica svemir ukrasio nadnaravnim djelima Svoje kreativnosti, svakako će, jer i to je aksiomatska činjenica, postaviti najodabranije i najodličnije svjesno biće za Svog sagovornika, glasnogovornika Svojih zapovijedi, dostavitelja poruke Svojim robovima i njihovog predvodnika.

Usto, Lijepi Posjednik savršenstva, Koji je ovaj svemir učinio prostorom bezbrojnog i bespreglednog mnoštva ukaza Svoje ljepote i savršenstva, svakako će, po zdravom razumu, najsadržajnijem uzorku originalnosti Svog stvaralaštva, najsavršenijem biću koje ispoljava sve što On voli i odražava ljepotu, savršenstvo i Lijepa Imena koje On želi izložiti, podariti savršeno stanje pobožnosti i poslušnosti te ga učiniti lijepim uzorom za druge i njih poticati da ga slijede, a kako bi se i kod njih pojavilo to stanje profinjenosti i ljepote.

Ukratko: Ljubav prema Allahu nužno zahtijeva i rezultira slijeđenjem čistog vjerovjesničkog sunneta.

Blago onom čiji je udio u tom slijeđenju pozamašan.

Teško onom ko ne cijeni časni sunnet kako treba te koji biva ogreznut u novotarijama.

ŠESTA TAČKA

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je:

كُلُّ بِدْعَةٍ ضَلاَلَةٌ وَكُلُّ ضَلاَلَةٍ فِى النَّارِ ‘Svaka novotarija zabluda je, a svaka zabluda vodi u vatru’, odnosno, nakon što su upotpunjeni propisi divnog Šerijata i načela čistog sunneta te nakon što su postigli kompletnost i savršenost, uz dokaz ajeti-kerima:

اَلْيَوْمَ اَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ “Danas sam vam usavršio vjeru vašu” (El-Maida: 3), neodobravanje tih načela uvođenjem novih stvari ili uvođenje novotarija koje nameću osjećaj da su ti propisi – ne daj Bože – manjkavi, jeste zabluda i sigurna vatra.

Čisti sunnet posjeduje nivoe:

Jedan dio sunneta u stepenu je stroge obaveze (vadžib), koja ne smije biti izostavljena. Ovaj dio detaljno je razrađen u divnom Šerijatu, i spada u čvrste propise, tj. naredbe i zabrane, i ni u kojem pogledu oni ne mogu biti promijenjeni.

Drugi dio jeste stepen “dobrovoljnog ibadeta” (nafile), a ovaj se po sebi svrstava u dvije grupe.

Jedna grupa jeste grupa sunneta koji se tiču propisa ibadeta; oni su također izloženi u šerijatskim knjigama, i uvođenje promjena u ove sunnete jeste novotarija (bid’ah).

Preostali dio jesu oni sunneti koji su označeni nazivom “norme ponašanja” (adabi) i oni su spomenuti u knjigama životopisa Časnog Poslanika, s.a.v.s. Raditi protivno njima ne kvalificira se kao bid’ah (novotarija), s tim što to spada u klasu rada protivno Vjerovjesnikovim normama ponašanja te uzrokuje odsustvo napajanja iz njihovog nura i odsustvo oličenja istinskim normama uljudnosti. Dakle, ova grupa sunneta jeste slijeđenje Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupaka, prenesenih veoma brojnim lancem izvještaja (tevaturom), u pogledu navika, običaja i prirodnih radnji te načina usmenog obraćanja. Primjer toga mnogi su sunneti koji razjašnjavaju propise uljudnosti komuniciranja i ispoljavaju norme vezane za stanja jedenja, pijenja, spavanja, kao i one norme koje su u vezi s ophođenjem u društvu. Onaj ko primjenjuje i slijedi sunnete iz ove grupe koja se naziva “normama ponašanja” svoje navike pretvara u čin pobožnosti i napaja se iz svjetla tog vjerovjesničkog vladanja, jer pridržavanje čak i najjednostavnije i najsitnije od tih normi priziva u sjećanje Najvećeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čime se u srce unosi svjetlost.

Najvažniji u čistom sunnetu jesu oni propisi i norme koji su svojevrsni simboli islama i koji su u vezi s obredima. Naime, obredi su ibadet koji se odnosi na društvo u okviru općih prava. Stoga, kako god njihovo izvršenje od strane jedne osobe donosi korist cijeloj zajednici, isto tako njihovo izostavljanje i neispunjavanje čini odgovornom cijelu zajednicu. Ova vrsta obreda čista je od pretvaranja i javno se ističe. Oni su, čak i ako su iz grupe dobrovoljnih ibadeta, važniji od izričitih strogih ličnih obaveza.

SEDMA TAČKA

Čisti vjerovjesnički sunnet u svojoj suštini visoka je pristojnost, i u njemu nema ništa što u sebi ne sadrži veliku uljudnost i nur. Poslanik

Allahov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izjavio je: اَدَّبَنِى رَبِّى فَاَحْسَنَ تَاْدِيبِى

‘Moj me je Gospodar odgajao i izvrsno odgojio.’

Zaista, onaj ko studiozno prouči Vjerovjesnikov životopis i ko odlično poznaje čisti sunnet, s izvjesnošću uviđa to da je Allah, Slavljen je On i Uzvišen, sva načela i propise uljudnosti sabrao u Svom Miljeniku, s.a.v.s. Stoga, onaj ko napusti čisti sunnet i ogluši se o njega, ustvari, napušta izvorište i temelje pristojnosti i upada u štetu i u nepristojnost. Time postane praktična potvrda pravila:

بِى اَدَبْ مَحْرُومْ بَاشَدْ اَزْ لُطْفِ رَبْ

‘Nepristojan ostaje uskraćen za ukaz dobrote Milostivog Gospodara!’

Pitanje: Kako možemo pokazati pristojnost pred Poznavaocem svih tajni, Koji sve vidi i zna i od Kojeg ništa nije skriveno, budući da postoje sramotne stvari i stanja koje nije moguće sakriti od Njega, Slavljen je On, niti se pokriti pred Njim, iako je pokrivanje tih sramota jedna vrsta pristojnosti?

Odgovor: Prvo, kao što i Veličanstveni Stvoritelj izlaže Svoje stvaralaštvo da bude lijepo u očima Njegovih stvorenja, i to time što ružne i pokudne stvari sklanja pod zastore i pokrove, dok Svoje blagodati ukrašava i uljepšava kako bi ih oči poželjele, isto tako On, Slavljen je, od Svojih stvorenja i robova zahtijeva to da se pred svjesnim bićima i sami pokazuju u najljepšem i najfinijem liku. Jer, njihovo pokazivanje u stanjima koja izazivaju prezir i ukazuju ružnoću, i u neugodnim situacijama, u suprotnosti je s lijepim ponašanjem i jedna je vrsta odmetništva u odnosu na svetost Allahovih imena poput Džemil, Muzejjin, Latif, Hakim (Lijepi, Ukrasitelj, Fini, Mudri). Otud pristojnost koja se nalazi u čistom vjerovjesničkom sunnetu jeste stanje čistog ponašanja sadržano u smislu Lijepih Imena Veličanstvenog Stvoritelja.

Drugo, doktor ima pravo – s gledišta svoje struke i zbog liječenja – pregledati i najsramotnije dijelove tijela nekog ko mu šerijatski nije dozvoljen. Stoga, ukoliko se ukaže nužnost, ta mjesta mogu biti otkrivena, a što nije protivno pristojnosti, već se smatra zahtjevom medicine. Međutim, istom tom doktoru nije dozvoljen pogled na ta zabranjena mjesta s gledišta muškarca ili s gledišta jednog vaiza ili hodže, jer njemu u tim ulogama i pod tim titulama apsolutno nikakve norme ponašanja ne mogu izdati dozvolu da ih vidi niti mu se smiju pokazati. To se smatra besramnim.

Veličanstveni Stvoritelj ima mnogo Lijepih Imena i svako ime ima svoju manifestaciju. Naprimjer, kako god Božije ime Gaffar (Koji oprašta) iziskuje postojanje grijeha, a ime Settar (Koji pokriva mane) postojanje manjkavosti, isto tako i ime Džemil ne odobrava viđenje ružnoće. Božija imena koja se odnose na estetiku i perfekciju, kao što su imena Latif, Kerim, Hakim i Rahim (Fini, Plemeniti, Mudri, Milostivi) zahtijevaju to da bića budu u najljepšem mogućem obliku i u najboljem mogućem stanju. Ta estetska i raskošna imena zahtijevaju to da njihove ljepote budu iskazane kroz lijepa stanja bića i kroz njihove lijepe manire, pred očima meleka, duhovnog svijeta, džina i ljudi.

Stoga, ponašanje po normama sadržanim u čistom sunnetu ukaz je na ovu uzvišenu pristojnost i obazrivost prema njezinim načelima i uzorima.

OSMA TAČKA

Ajeti-kerim: لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ “Došao vam je poslanik, jedan od vas”, izlaže na vidjelo savršenu brižljivost Časnog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i njegovu krajnju saosjećajnost prema njegovom ummetu. Dok ajet: فَاِنْ تَوَلَّوْا فَقُلْ حَسْبِىَ اللّٰهُ “Pa ako oni glave okrenu, reci: ‘Dovoljan je meni Allah’” izriče sljedeće:

“Ljudi! O muslimani! Znajte koliko je nesavjesno i nerazumno vaše odmetanje od sunneta ovog samilosnog i saosjećajnog Vjerovjesnika, i od propisa koje je on dostavio, i poricanje njegove aksiomatske sažaljivosti, i sumnjičavost naspram njegove očigledne brižljivosti, dok je on taj koji vas je uputio svojom neizmjernom brižljivošću i koji je sve što mu je dato i svu svoju snagu uložio za vašu dobrobit, a vaše duhovne rane njegovao je balzamom svog blagotvornog sunneta i propisa koje je donio.

Blagi i milostivi Poslaniče, ako oni, zbog svoje maloumnosti, ne spoznaju tu tvoju ogromnu saosjećajnost, i ako ne budu cijenili tu tvoju ogromnu brižljivost, pa ti okrenu leđa i ne poslušaju te, nemoj mariti niti tome pridavati pažnju. Gospodar Visokog trona, Čija je vojska sva na nebesima i na Zemlji, i Čije gospodarenje pod Svojom vlašću drži sveobuhvatni Visoki tron, On, dž.š., tebi dovoljan je. On će oko tebe okupiti one koji su uistinu poslušni i učinit će to da te slušaju i da prihvate tvoje propise.”

Zaista, nema u Vjerovjesnikovom Šerijatu i u Muhammedovom sunnetu nijedno pitanje a da u njemu nisu sadržane mnoge mudrosti i svrhe. Ja, ovaj siromah, tvrdim to, uprkos svim svojim nemogućnostima i manjkavostima. Spreman sam svoju tvrdnju dokazati. Više od sedamdeset-osamdeset poslanica iz zbirke Poslanica Nura do sada napisanih jesu u poziciji sedamdeset-osamdeset istinitih svjedoka o dometima mudrosti i stvarnosti obuhvaćenih u Vjerovjesnikovom Šerijatu i Muhammedovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunnetu. Da bi bilo moguće odrediti i opisati ovu temu, ne sedamdeset, već ni sedam hiljada takvih djela nije dovoljno, kako bi uistinu iscrpilo sve te mudrosti.

Pored toga, lično sam se osvjedočio i u svojoj duši iskusio, čak sam stekao i hiljadu iskustava, u to da načela šerijatskih pitanja i vjerovjesničkog sunneta jesu najbolji i najdjelotvorniji lijek za duhovne, umne i srčane, a naročito društvene bolesti. Ja ovim svojim ličnim osvjedočenjem i iskustvom obznanjujem, a već sam drugima nešto od toga predočio u Poslanicama Nura, sljedeće: Nikakvo filozofsko rješenje i nikakva mudrost ne mogu zauzeti i popuniti mjesto tih pitanja. Oni koji sumnjaju u ovu moju tvrdnju neka pregledaju dijelove Poslanica Nura.

Dakle, moguće je procijeniti razmjere u kojima se ogromne dobiti nalaze u slijeđenju sunneta tog mubarek-bića, i u nastojanju da se on prakticira koliko god je moguće, te razmjere njegove dobrobiti za vječni život i koristi za život na ovom svijetu.

DEVETA TAČKA

Nije jednostavno, osim za one najodabranije, slijediti i u praksi provoditi svaku pojedinačnu vrstu časnog sunneta, ali za svakog pojedinca jeste moguće slijeđenje u smislu odluke, namjere i želje za njegovim pridržavanjem i prihvatanjem. Zna se to da je obavezno njegovo slijeđenje u onom dijelu koji je u stepenu izričite ili stroge obaveze (farz i vadžib). Nadalje, što se sunneta vezanih za ibadet tiče, a koji su u stepenu preporuke, iako njihovo izostavljanje ne predstavlja grijeh, ipak je u tom gubitak ogromne nagrade i sevapa, dok se njihovom izmjenom počinjava teška greška. Isto tako, prakticiranje vjerovjesničkih sunneta vezanih za navike i način ophođenja, svaki postupak učinjen iz navike pretvaraju u ibadet, mada onaj ko ih izostavlja nije ukoren, s tim što stjecanje koristi iz nura životnih normi ponašanja Allahovog Miljenika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u tom slučaju bude malo i neznatno.

Što se novotarija u vjeri tiče, to je bid’a – uvođenje novina u propise ibadeta, a one su potpuno neprihvatljive i odbačene, budući da su nespojive s ajeti-kerimom: اَلْيَوْمَ اَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ “Danas sam vam usavršio vjeru vašu.” Međutim, novouvedene stvari, ukoliko su u vidu virdova, zikrova i duhovnih napitaka – kakvi se nalaze u sufijskim tarikatima – ne smatraju se novotarijama sve dok su utemeljeni na Kur’anu i sunnetu, kao i izvedeni iz njih. Naime, ti priznati temelji i osnovi, iako su u novoj formi i različitih tipova, ipak ispunjavaju uvjete prihvatljivosti, a s obzirom na to da ne proturječe vjerovjesničkom sunnetu i da ne unose izmjene u njega. Uprkos tome, jedan dio islamskih učenjaka neke od tih stvari podveo je pod kategoriju novotarija, samo što su ih označili terminom “bid’ai-hasene – pohvalna novotarija”. Imam Er-Rabbani, opet, kaže: “Na putu tokom svog duhovnog putovanja vidio sam to da riječi koje su prenesene od Najvećeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, blistaju i presijavaju se zracima čistog sunneta, dok sam, također, vidio veličanstvene virdove i ushitljiva duhovna stanja koja nisu prenesena od njega, a da na njima nema tog nura niti sjaja. I najblještavije u ovoj drugoj grupi nije dostizalo niti najniži nivo blistavosti onog što je po sunnetu. Iz toga sam shvatio sljedeće: Zraci čistog sunneta jesu djelotvoran eliksir, pa je svijetli sunnet dovoljan i dostatan onom ko traga za svjetlom, i nema potrebe da za njim traga negdje izvan toga.”

Mišljenje poteklo od ovog znamenitog prvaka stvarnosti i Šerijata pokazuje nam to da divni sunnet jeste temeljni kamen sreće na oba svijeta, kao i izvorište savršenstva i dobra.

اَللّٰهُمَّ ارْزُقْنَا اِتِّبَاعَ السُّنَّةِ السَّنِيَّةِ

رَبَّنَا آمَنَّا بِمَا اَنْزَلْتَ وَاتَّبَعْنَا الرَّسُولَ فَاكْتُبْنَا مَعَ الشَّاهِدِينَ

Moj Allahu, nadari nas time da slijedimo divni sunnet.

“Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upiši među one koji svjedoče!” (Ali Imran: 53)

DESETA TAČKA

قُلْ اِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِى يُحْبِبْكُمُ اللّٰهُ

“Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene, i vas će Allah zavoljeti.’”

U ovom ajeti-kerimu čudesna je fenomenalnost, jer su mnogobrojni smislovi nabrojani u sljedeće tri rečenice:

Ajeti-kerim kaže: “Ako vi budete vjerovali u Allaha, dž.š., vi ćete Ga voljeti; budući da Ga volite, radit ćete u skladu s onim što On voli; a to je, ustvari, vaše oponašanje onog kog On voli. Opet, vaše oponašanje Njegovog Miljenika nije ništa drugo doli slijeđenje njega, pa sve dok ga slijedite, Allah će vas voljeti. Pa vi svakako volite Allaha da bi i Allah zavolio vas!”

Tako, ove rečenice samo su neki uopćeni i sažeti smislovi ajeta, i stoga je ispravno reći to da je najviši i najuzvišeniji čovjekov cilj biti dostojan Allahove ljubavi. Tekst ovog ajeta ističe to da put ostvarenja tog najsvjetlijeg cilja jeste slijeđenje Allahovog Miljenika i postupanje po njegovom čistom sunnetu. Utvrdimo li u ovom poglavlju tri tačke, spomenuta činjenica jasno će se ukazati.

Prva tačka: Čovjek je po svojoj naravi sazdan na beskrajnoj ljubavi prema Stvoritelju svemira, jer u ljudskoj prirodi jeste to da gaji ljubav prema ljepoti, sklonost ka savršenosti i naklonost prema dobročinstvu. Ta ljubav uvećava se srazmjerno stepenima ljepote, savršenstva i dobročinstva, sve dok ne dostigne krajnje stepene i domete aška (zaljubljenosti).

Usto, u malom srcu tog sitnog čovjeka počiva ašk veličine svemira. Naime, prijenos sadržaja ogromne biblioteke i njihovo pohranjivanje u kapacitetu memorije srca – koja je veličine sojinog zrna – pokazuje to da je srce čovjekovo sposobno obuhvatiti svemir i moćno ponijeti ljubav ogromnu koliko i svemir.

Budući da ljudska priroda posjeduje neograničeni potencijal za ljubav prema dobročinstvu, ljepoti i savršenstvu te da Stvoritelj svemira posjeduje beskrajnu i neprikosnovenu ljepotu, čija je nepobitnost aksiomatski utvrđena po Njegovim tragovima vidljivim u svemiru, i budući da On posjeduje neprikosnoveno savršenstvo bez granica, čija je izvjesnost nužno potvrđena uklesima Njegovog stvaralaštva vidljivog u svim bićima, i budući da On posjeduje neizmjerno dobročinstvo čije je postojanje s izvjesnošću potvrđeno, vidljivo je i očigledno se manifestira u svim vrstama živih bića kroz beskrajne ukaze Njegovih blagodati i naklonosti, neizbježno je, onda, to da će On, Slavljen je, zahtijevati neograničenu ljubav od čovjeka, a koji je najsvestranije i najzahtjevnije svjesno biće, ono koje najviše razmišlja i koje je u najvećoj čežnji.

Da, kako god svaki čovjek posjeduje neograničeni potencijal da voli tog Veličanstvenog Stvoritelja, isto tako i Stvoritelj, Slavljen je On, zaslužuje više nego bilo ko to da ljubav bude usmjerena prema Njegovoj ljepoti, savršenstvu i dobročinstvu. Čak i snažna vezanost i sve različite vrste i nivoi ljubavi vjernika za životom i opstankom svog postojanja i ljubavi prema ovom svijetu te prema svom nefsu i svim bićima jesu samo kapljice njegove sposobnosti da voli Allaha. Štaviše, i različiti vidovi duboke osjetilnosti čovjekove nisu ništa drugo doli modifikacije tog potencijala ljubavi, odnosno samo su kapljice koje su poprimile razne oblike.

Poznato je to da čovjek, kako god uživa u svojim osobnim radostima, uživa i u radostima onih za koje je vezan. I kao što voli onog ko njega izbavi od nevolje, isto tako voli i onog ko i njegove voljene izbavlja iz poteškoća. Pa kad čovjek, oslanjajući se na ovo duševno stanje, od svih dobročinstava koja su dostupna svakom ljudskom biću porazmisli o samo jednom dobročinstvu Allahovom, Slavljen je On, ukaže se sljedeće:

“Moj Stvoritelj, Koji me je izbavio iz tmine vječnog nepostojanja i Koji mi je podario jedan lijepi svijet u čijoj ljepoti uživam ovdje na Zemlji, On će me i u trenutku nastupa vremena mog okončanja ponovo izbaviti iz tmine vječnog nestanka i uništenja, i udostojivši me Svojom dobrotom, dat će mi neprolazni, prekrasni, divni svijet u domenu vječnosti na ahiretu. Blagodarit će me, Slavljen je On, osjetilima i čulima, vanjskim i unutarnjim, i time da uživaju i naslađuju se u svom prelasku s jedne vrste užitaka na drugu tog lijepog i čistog svijeta. Isto tako, On će, Slavljen je, svu rodbinu i sve voljene iz reda moje vrste, a prema kojima ja gajim ljubav i s kojima sam vezan, učiniti dostojnim ove blagodati i Svojih neizmjernih dobročinstava. A to se ukazivanje dobrote – u jednom pogledu – povraća i meni, jer i ja uživam u njihovoj sreći i radujem se s njima.”

A budući da u svakom pojedincu postoji duboka ljubav i draž prema dobročinstvu, kako stoji i u izreci َاْلاِنْسَانُ عَبِيدُ اْلاِحْسَانِ ‘Čovjek je rob dobročinstva’, neminovno je to da će čovjek, stojeći pred ovim neprolaznim i neograničenim ukazom blagodati, izjaviti:

“I kad bih imao srce veliko koliko i svemir, iziskivalo bi da bude ispunjeno ljubavlju i divljenjem prema tom Božijem dobročinstvu i blagodati, i ja žudim za tim ispunjenjem. I uprkos tome što ja praktično ne ispoljavam tu ljubav, ipak je pružam u vidu svoje spremnosti i imanom, svojom namjerom da je ispoljim i pristankom, svojim priznanjem i uvažavanjem, svojom željnošću i ljubavlju do nivoa aška te svojim čvrstim pridržavanjem i htijenjem.”

Na taj način usporedi čovjekovu ljubav koju pokazuje prema ljepoti i savršenstvu s ljubavlju prema dobročinstvu koju smo ukratko objelodanili.

Što se nevjernika tiče, on u smislu svog nevjerništva čini bezgranična neprijateljstva. Štaviše, prema svemiru i svim stvorenjima ispoljava nasilničku mržnju punu prezira i uvreda.

Druga tačka: Ljubav prema Allahu zahtijeva slijeđenje čistog sunneta Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer voljeti Allaha, ustvari, znači pričinjavanje zadovoljstva Njemu, a način stjecanja Njegovog zadovoljstva u najboljem vidu oličava se u Muhammedovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, biću. Oponašanje njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u njegovim postupcima i djelima može se realizirati na dva načina.

Prvi aspekt jeste ljubav prema Allahu, Slavljen je On, i poslušnost Njegovim zapovijedima te kretanje unutar sfere stjecanja Njegovog zadovoljstva. Ovaj aspekt proishodi to slijeđenje Poslanika, jer je najsavršeniji vođa i najdosljedniji uzor u svemu tome upravo Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Drugi aspekt: Budući da je biće njegovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sredstvo ukazivanja Božijeg neograničenog dobročinstva na ljudski rod, on je, otud, vrijedan neograničene ljubavi, radi zasluživanja Allahovog zadovoljstva. Čovjek se po svojoj prirodi, ukoliko je to moguće, poistovjećuje s onim koga voli. Zbog toga na onima koji su puni ljubavi prema Allahovom Miljeniku jeste to da slijeđenjem njegovog časnog sunneta ulože trud, a kako bi mu bili slični.

Treća tačka: Kako god Allah, Slavljen je On, posjeduje neiscrpnu milost, isto tako posjeduje i neizmjernu ljubav. I kako god On, ukazivanjem ljepote ukrasa na svim bićima u svemiru, čini to da Ga bezgranično zavole, On, također, voli Svoja stvorenja, a posebno ona svjesna među njima, koja na Njegovu dragost i umilnost uzvraćaju ljubavlju i veličanjem. Stoga se najuzvišeniji cilj čovjekov nalazi u ugađanju svom Gospodaru, i najveličanstvenija njegova ambicija jeste to da privuče pogled i da bude stjecište ljubavi Allahove, Koji je stvorio Džennet sa svim njegovim ugodnostima, ljepotama, užicima i blagodatima, samo jednim od ukaza Svoje milosti.

A pošto niko ne može biti zaslužan ljubavi Njegove, Slavljen je On, osim putem slijeđenja vjerovjesničkog sunneta, kao što je to iskazao tekst Njegovog cijenjenog Govora, onda je slijeđenje sunneta Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najviši ljudski cilj i najvažnija čovjekova pozvanost.

JEDANAESTA TAČKA

Sastoji se iz tri teme.

Prva tema: Sunnet Najvećeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ima tri izvorišta:

Poslanikove riječi, njegova djela i njegova stanja. Svako od njih također se svrstava u tri kategorije: Izričite i stroge obaveze (farz i vadžib), dobrovoljni ibadet (nafile) i njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, navike i preporuke.

Kod izričitih i strogih obaveza slijeđenje je neizbježno, i vjernik je, po zahtjevu svog imana, prisiljen da ih slijedi. Svi su, bez izuzetka, zaduženi za izvršenje tih izričitih i strogih obaveza, a njihovo zapostavljanje ili napuštanje povlači kaznu i posljedice.

Dobrovoljni ibadeti vjernicima, po nalogu Božije preporuke, također spadaju u dužnost, ali nema kazne niti posljedica za njihovo napuštanje i izostavljanje, s tim što se u njihovom izvršavanju i slijeđenju nalazi ogromna nagrada, dok je unošenje izmjene i dorade u te dobrovoljne ibadete novotarija, zabluda i ogromna greška.

Što se Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzvišenih navika i uobičajenih postupaka tiče, najbolje je i zbilja je preporučeno to da ih se oponaša, i u njihovom slijeđenju mudrost je i dobrobit, bilo da su vezane za život pojedinca, bilo zajednice, odnosno ljudskog roda. Jer, u svakoj njegovoj uobičajenoj kretnji nalaze se zbilja velike životne koristi, a usto, njihovim slijeđenjem u praksi te norme i navike tretiraju se kao ibadet.

Da, budući da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, po usaglašenoj ocjeni i prijatelja i neprijatelja, oličen vrhunskim stepenom uglađenosti i moralnosti, te da je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izuzet i odabran između svih pripadnika ljudskog roda, i po usaglašenom mišljenju svih, najslavnija ličnost u njemu, i budući da je on, uz dokaz hiljada nadnaravnih djela, i uz svjedočanstvo islamskog svijeta kojeg je on oformio, i po svojim ličnim savršenstvima uz potvrdu činjenice Kur’ana Mudrog, koga je on dostavio, najidealniji čovjek, savršeni uzor i upravitelj, i budući da su milioni ljudi od savršenstva, kao plod slijeđenja njega, napredovali u nivoima svojih savršenstava i uspeli se njima te dosegnuli sreću na oba svijeta, dakle, nema sumnje u to da je sunnet Časnog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najbolji uzor za oponašanje i najsavršeniji vodič za slijeđenje i postupanje po njemu, i najmudrije načelo, najuzvišeniji zakon koga musliman može uzeti kao temelj uređenja svog života.

Sretan i počašćen je onaj koji ima veliki udio u slijeđenju časnog sunneta! Onaj ko ne slijedi sunnet, ukoliko je to iz lijenosti, u očiglednom je gubitku, a ukoliko mu uopće ne pridaje pažnju, počinjava težak prijestup. Ukoliko ga kritizira, što podrazumijeva njegovo nepriznavanje, u velikoj je zabludi.

Druga tema: Allah, Slavljen je On, u Kur’ani-Hakimu opisao je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: وَاِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ “(...) i ti si, zaista, na uzvišenom nivou moralnosti”. (El-Kalem: 4)

Časni ashabi opisivali su ga onako kako je opisan u riječima poštovane i iskrene hazreti Aiše, r.a., koja kaže: “Njegov karakter bio je Kur’an’, odnosno Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzor je i konkretni primjer vrlina i moralnosti koje je izložio Kur’an, i u njemu su se te vrline odrazile više nego u bilo kome drugom. Ustvari, njemu su te vrline stvorene u njegovoj prirodi i naravi.

Pa dok bi trebalo da svaki čin ovog velikog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegova riječ i stanje, kao i svaki njegov pokret budu čovječanstvu uzor za slijeđenje, kako li su samo nesretni oni vjernici iz njegovog ummeta koji, zapostavivši sunnet, uopće ne mare za njega ili ga, čak, žele promijeniti. Kako li su nesretni i zlosretni takvi!

Treća tema: S obzirom na to da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stvoren u najboljem i najpravilnijem stanju, i u najpotpunijem i najsavršenijem liku, njegove kretnje također su bile u skladu s njegovom pravilnošću i dosljednošću, i njegov časni životopis nepobitno i jasno izlaže to kako je on postupao u skladu s umjerenošću i ispravnošću u svakom svom potezu i pokretu, izbjegavajući pretjeranost ili manjkavost.

Da, budući da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savršeno postupao po Allahovim riječima: فَاسْتَقِمْ كَمَا اُمِرْتَ “Ustraj na Pravom putu, kao što ti je naređeno” (Hud: 122), ta dosljednost sasvim razgovijetno ispoljava se u svim njegovim postupcima, stanjima i izjavama.

Tako, naprimjer, njegova umna snaga, sasvim čista od bilo kakvog pretjerivanja ili manjkavosti, odnosno lukavštine ili gluposti koje bi je iskvarile ili oslabile, stalno je funkcionirala unutar granica mudrosti, što je okosnica dosljednosti i umjerenosti.

Isto tako, njegova snaga ljutnje, neprikosnoveno čista od bilo kakvog pretjerivanja ili manjkavosti, odnosno naprasitosti ili kukavičluka koji bi je upropastili, stalno je bila u okvirima dostojanstva i hrabrosti, koja je u osnovi dosljednosti i umjerenosti.

I njegova snaga strasti, nepomućena bilo kakvom pokvarenošću, bez pretjerivanja ili manjkavosti, odnosno bez razvratnosti ili indiferentnosti, stalno se držala težišta dosljednosti i umjerenosti, a to je čednost, i ustrajavala je u njoj na najvišem stepenu kreposti i neporočnosti.

I tako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zauzeo pravac dosljednosti i ispravnosti u svim svojim časnim i čistim postupcima, naravnim stanjima i šerijatskim propisima, a u potpunosti se držao na odstojanju od nasilja i tmine, odnosno pretjerivanja i manjkavosti, neumjerenosti i rasipnosti, te je sebi štedljivost uzeo za vodiča čak i u govoru i u jelu i u piću, potpuno odbacujući rasipništvo. Ove činjenice detaljno su razrađene u hiljadama izdanja, a mi ćemo se, u svjetlu pravila: اَلْعَارِفُ تَكْفِيهِ اْلاِشَارَةُ “Znalcu je dovoljan jedan mig”, zadovoljiti ovom kapljicom iz tog okeana.

اَللّٰهُمَّ صَلِّ عَلَى جَامِعِ مَكَارِمِ اْلاَخْلاَقِ وَ مَظْهَرِ سِرِّ (وَ اِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ) اَلَّذِى قَالَ : مَنْ تَمَسَّكَ بِسُنَّتِى عِنْدَ فَسَادِ اُمَّتِى فَلَهُ اَجْرُ مِاَةِ شَهِيدٍ

اَلْحَمْدُ لِلّٰهِ الَّذِى هَدَينَا لِهذَا وَ مَا كُنَّا لِنَهْتَدِىَ لَوْ لاَ اَنْ هَدَينَا اللّٰهُ لَقَدْ جَائَتْ رُسُلُ رَبِّنَا بِالْحَقِّ

سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا اِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

Moj Allahu, Svoj salavat uputi na onog koji je zbornik plemenitog morala, kao i projekcija smisla: “(...) i ti si, zaista, na uzvišenom nivou moralnosti”, a koji je rekao: “Ko se bude pridržavao mog sunneta kad nastupe neredi mog ummeta, može zaslužiti nagradu sto šehida.”

“I govorit će: ‘Hvala Allahu Koji nas je uputio u ovo, mi ne bismo na Pravi put izašli da nas nije uputio Allah. Poslanici Gospodara našeg donijeli su Istinu!’” (A’raf : 43)

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, Osim onog čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri!”