DVADESET ČETVRTI ODSJAJ

“Poslanica o hidžabu (pokrivanju žene)”

Ova poslanica bila je Druga i Treća tema Petnaeste zabilješke, s tim što je zbog svoje važnosti postala Dvadeset četvrti odsjaj

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ

يَا اَيُّهَا النَّبِىُّ قُلْ ِلاَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ

مِنْ جَلاَبِيبِهِنَّ

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!”

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se” (El-Ahzab: 59)

Ovaj ajeti-kerim zapovijeda pokrivanje žene, dok se krivotvorena civilizacija kreće suprotno od ove Božije odredbe. Ona pokrivanje ne smatra nečim što je prirođeno ženama, već ga smatra zarobljeništvom i okovom za žene.32

Kao odgovor, izložit ćemo samo četiri iz obilja mudrosti koje ukazuju to da je ovaj kur’anski propis nužna pretpostavka ženske prirode, odnosno to da je njegova suprotnost neprirodna.

PRVA MUDROST

Pokrivanje jeste nešto prirodno za žene; njega iziskuje njihova narav, jer su žene u skladu sa svojom naravi izgrađene na nježnosti i krhkosti, te u svojoj duši nalaze potrebu za čovjekom koji će ih štititi i koji će zbrinuti njihovu djecu, a koju one, opet, vole više od sebe samih. One, stoga, po prirodi nastoje biti omiljene, ne žele privući odbojnost te osjećaj odvratnosti i nesnošljivosti.

Nadalje, nekih šest-sedam od svakih deset žena ili su u poodmakloj dobi života ili, pak, nisu dopadljive, te ne žele otkrivati svoju sijedost i neuglednost, ili su žestoko ljubomorne u svojoj ćudi te strahuju da ih ljepotom ne nadmaše druge privlačne i lijepe žene, ili se, pak, boje napastvovanja ili izlaganja optužbama. Sve te žene po prirodi žele pokrivanje, iz opreza od izloženosti nasrtajima na njih i kako bi izbjegle razlog za prigovore u očima svojih muževa. Uostalom, nalazimo da starice inače radije prakticiraju pokrivanje od ostalih žena. Ne više od dvije-tri od svakih deset žena mlade su, dopadljive i ne ustručavaju se otkriti svoje draži!

Naime, zna se da čovjek osjeća neprijatnost pod pogledima onih koje ne voli. Čak i pod pretpostavkom da lijepa i privlačna žena želi biti viđena od strane dvojice-trojice muškaraca stranaca, ona definitivno osjeća odvratnost i uznemirenost od pogleda preostale sedmorice ili osmorice, i čak bježi od njih.

Budući da je žena po prirodi nježna i veoma osjetljiva, definitivno će – ukoliko nije pokvarenog i lahkog morala – izbjegavati sramne poglede upućene njoj, a čije je materijalno djelovanje poput otrova, kako je iskustvo pokazalo. Tako možemo čuti to da se mnoge žene Evrope, koja je kolijevka nemoralnog razgolićivanja i izlaganja draži, žale policiji na stalno dosađivanje pogledima uperenim prema njima, govoreći: “Oni prostaci proganjaju nas i blehnu u nas!’

Dakle, ukidanje pokrivanja žene od strane nemoralne civilizacije protivno je ljudskoj prirodi. A naredba Kur’ani-Kerima u vezi s pokrivanjem žene – pored toga što je u skladu s prirodom – štiti žene od poniženja, moralnog pada, duhovne potčinjenosti, zarobljeništva, kao i od sramote te prostakluka. Jer, žene su izvor nježnosti i saosjećajnosti te su časne pratilje svojih muževa do u vječnost.

Pored gore navedenog, žene u svojoj prirodi nose strah od stranih muškaraca, a ta bojazan po prirodi nameće pokrivanje žene i odsustvo razgolićavanja. Naime, nedozvoljena naslada u trajanju nekih osam-devet minuta zagorčana je mogućnošću snošenja patnji u trudnoći osam-devet mjeseci, a nakon toga nošenja tereta odgoja djeteta bez zaštitnika cijelih osam-devet godina! A zbog učestalog dešavanja te mogućnosti u stvarnosti, žene se uistinu po naravi pribojavaju stranih muškaraca i u njihovoj prirodi jeste to da ih izbjegavaju. Na taj način, njihova krhka građa ozbiljno upozorava na opreznost i navodi na pokrivanje, kako ne bi pobudile strasti stranih muškaraca te kako bi to spriječilo nasrtljivost prema njima. Dakle, njihova priroda ukazuje na to da je pokrivanje njihova zaštitna utvrda i sigurnosni zaklon.

Jednom nam je doprlo do ušiju to da je neki priprosti čistač cipela nasrnuo na ženu uglednog čovjeka na visokom dunjalučkom položaju. Ona je bila razgolićena te ju je ovaj poželio i usred bijela dana, javno, usred Ankare, nasrnuo je na nju! Nije li ovaj bestidni čin snažni šamar u lice neprijatelja pokrivanja, koji ne znaju za stid?

DRUGA MUDROST

Čvrsta veza i duboka ljubav između čovjeka i žene ne proističu samo iz potreba što ih nameće dunjalučki život, jer žena nije životna saputnica svog muža samo na ovom svijetu, već je ona njegova pratilja i u vječnom te neprolaznom životu.

Pa s obzirom na to da žena prati muža i u vječnom životu, ona na svoje draži ne smije nastojati privući poglede drugih mimo svog trajnog supruga i vječnog prijatelja, i ne treba ga uznemirivati niti ga navoditi na srdžbu i ljubomoru.

A njen muž, koji je vjernik, po propisu svog vjerovanja ne ograničava svoju ljubav prema njoj samo na ovosvjetski život, niti joj ukazuje samo animalnu ljubav koja se svodi na vrijeme dok je ona lijepa i dopadljiva. On, naime, prema njoj gaji ljubav i poštovanje iskreno i trajno, i oni nisu ograničeni na vrijeme njene mladosti i ljepote, već se nastavljaju i u vrijeme njene starosti i nestanka ljepote, budući da je ona njegova saputnica i u trajnom te neprolaznom životu. Dakle, s obzirom na ovo, žena također mora svoju ljepotu i draži posvetiti samo svom mužu i svoju ljubav ograničiti samo na njega, a kako to zahtijeva ljudskost, jer, u protivnom, ona bi izgubila mnogo, a stekla bi samo malo.

Pored toga, šerijatski zahtjev jeste taj da muž bude odgovarajući za ženu, a to znači da jedno drugom budu prikladni i podudarni. A kako je poznato, najbitnije u toj prikladnosti jeste da budu složni i podudarni u vjeri.

Sretan li je onaj muž koji zapazi da mu je žena pobožna, te je počne oponašati, pa i sam postane pobožan, kako ne bi izgubio svoju odanu saputnicu u svom vječnom i neprolaznom životu!

A sretna li je i ona žena koja se, primijetivši pobožnost svog muža, poboji da ne izgubi svog životnog saputnika u vječnom životu, te se pridržava imana i pobožnosti!

A teško li je, opet, zbilja teško, onom čovjeku koji ogrezne u prostakluku radi kojeg izgubit će svoju dobru i čestitu ženu!

I nesretna li je ona žena koja ne slijedi primjer svog pobožnog i vjernog muža, te izgubi svog časnog, vječnog i sretnog saputnika!

A teško li je, opet, i teško onim zlosretnim supružnicima koji jedno drugo oponašaju u griješenju i nemoralnosti, te se nadmeću guranjem drugog u džehennemsku vatru.

TREĆA MUDROST

Porodična sreća u životu i njena trajnost postižu se kroz međusobno povjerenje, dolično poštovanje i iskrenu ljubav među supružnicima. Međutim, razgolićivanje i otkrivanje žene unosi poremećaj u to povjerenje i kvari poštovanje i uzajamnu ljubav. Naime, od deset razgolićenih žena, njih devet pred sobom naići će na ljude koji njihove muževe nadmašuju po ljepoti, dok će samo jedna od njih vidjeti ostale muškarce manje privlačnim od svog muža i neće im se nastojati dopasti. Isto je i kod muškaraca, jer samo jedan od njih dvadeset smatra druge žene manje lijepim od svoje supruge. Ovakvo stanje, pored toga što uzrokuje nestanak one čiste ljubavi i gubitak poštovanja, može lahko dovesti do pojave niskih poriva i primitivne te ružne savjesti u duši.

Naime, čovjek po svojoj prirodi ne može gajiti niske životinjske osjećaje prema bliskoj rodbini (maharim) – naprimjer, prema sestri – jer lice tog bliskog srodstva pruža podsjećanje na saosjećajnost i dozvoljenu ljubav proisteklu iz krvne bliskosti. Ovaj plemeniti osjećaj lomi sklonosti duše ka strastima. Ipak, razotkrivanje nedozvoljenih dijelova tijela, poput, recimo, noge, pobuđuje u niskim dušama proste i sramotne porive. Jer, lik bližnje rodbine pobuđuje svijest o bliskoj srodnosti i o činjenici da je ona zabranjena za bračni odnos te se izdvaja od ostalih. Ali, naprimjer, otkrivena noga izjednačena je i kod bliskih srodnika (mahrem) i kod drugih, zbog odsustva obilježja po kojem se razlikuju i koje bi nametalo suzdržavanje od zabranjenog pogleda. Možda se čak i kod nekih prostih bliskih srodnika pobude strasti iz životinjskog pogleda! Jedan ovakav pogled jeste gnusni pad ljudskog dostojanstva od čije odvratnosti ježi se koža.

ČETVRTA MUDROST

Zna se da je mnoštvo potomstva poželjno kod svih, pa ne postoji narod niti država koja ne podstiče prirast stanovništva. I Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je:

تَنَاكَحُوا تَكَاثَرُوا فَاِنِّى اُبَاهِى بِكُمُ اْلاُمَمَ

‘Ženite se i množite, jer ja ću se ponositi vašom brojnošću na Sudnjem danu.’

Međutim, uklanjanje hidžaba i otvaranje prostora razgolićavanju i razotkrivanju draži ne povećava prostor ulaska u brak, čak ga umnogome smanjuje. Naime, mladić, ma koliko bilo njegovo griješenje i razvratnost, ipak hoće da njegova životna saputnica bude očuvana i čedna, a ne želi da ona bude istrošena i raspuštena kao on. Vidimo iz toga da će on radije ostati neoženjen nego se oženiti, a možda će se čak odati i razvratu.

Žena nije poput muškarca s obzirom na to da nije u stanju ograničiti mužev izbor. Ženi, s gledišta njene uloge u upravi nad domaćinstvom i dužnosti čuvanja djece, imovine i ostale svojine svog muža, najbitnija svojstva jesu odanost i povjerenje. Međutim, njeno razgolićivanje i razotkrivanje draži kvari tu odanost i pokolebava muževljevo povjerenje u nju, te mužu nanosi duhovne patnje i grižnju savjesti.

Čak i hrabrost i darežljivost, koje su dva pohvalna svojstva kod muškaraca, ukoliko se nađu kod žene, smatraju se pokuđenim vladanjem, jer unose poremećaj u tu odanost i povjerenje. A budući da se funkcija muža ne svodi na čuvanje ženine imovine niti na vezanost za nju, već na njenu zaštitu, samilost i poštivanje prema njoj, njega, onda, ne obavezuje isto što obavezuje ženu, odnosno, njegov izbor ne ograničava se na samo jednu ženu, već se muškarac može oženiti i s drugima pored nje.

Međutim, naša zemlja ne može se porediti sa zemljama Evrope, jer tamo, bar do izvjesnih granica, postoje efikasna sredstva za očuvanje časti i čednosti, u tom okruženju razuzdanosti i golotinje, kao što je, naprimjer, izazov na dvoboj. Otud, onaj ko, naprimjer, baci nemoralan pogled na suprugu nekog plemića prethodno pristaje na smrtnu opasnost, pa poslije pogleda. Pored toga, mentalitet Evropljana hladan je i ukočen kakva je i njihova klima. Dok je ovdje, u zemljama islamskog svijeta, klima toplija u poređenju s Evropom, a zna se koliki utjecaj podneblje ima na ljudsko ponašanje. Pa u tim hladnim predjelima i kod tih hladnih ljudi razgolićivanje, koje pobuđuje životinjske porive te izaziva strast i požudu, ne mora dovoditi do prekoračenja granica na način na koji može dovesti do pretjerivanja i razmetljivosti u žarkim krajevima kod osjetljivih ljudi koji se brzo uzbude.

Razgolićivanje draži i nepokrivanje, koji izazivaju požudnost nagonske duše i koji raspuštaju strasti s lanca, definitivno dovode do pretjerivanja i prekoračenja granica te do slabosti potomstva i opadanja snage. Jer, čovjek koji, inače, može zadovoljiti svoju prirodnu potrebu jednom u mjesecu ili u dvadeset dana smatra da je prisiljen ispunjavati je svakih nekoliko dana. A s obzirom na to da postoje i prirodne zapreke – kao što je menstruacija – koje ga drže na odstojanju od njegove supruge, što nekad potraje i do petnaest dana, može se odati grijehu i razvratu ukoliko ga njegove strasti nadvladaju.

Pored toga, stanovnici gradova ne trebaju slijediti stanovnike sela i provincija u oblicima njihovog društvenog života te se otkrivati jedni pred drugima, jer seljani su zauzeti poslovima oko preživljavanja i prisiljeni su ulagati velike fizičke napore kako bi stekli za svoje životne potrebe. I žene često učestvuju u zamornim poslovima, i stoga, dijelovi njihovog tijela koji se ponekad razotkriju zbog ogrubjelosti ne pobuđuju životinjske strasti kod drugih. A ionako u selima nema onoliko prostaka i besposličara koliko ih ima u gradovima. Stoga, ni pokvarenost u njima ne dostiže ni deseti dio nivoa pokvarenosti u gradu. Zbog ovog gradovi se ne mogu porediti sa selima i provincijama.

DIJALOG S VJERNICAMA,

MOJIM SESTRAMA NA AHIRETU

Vidjevši u nekolicini oblasti gorljivu i iskrenu zainteresiranost žena za Poslanice Nura i saznavši da se one temelje na mojim predavanjima vezanim za Poslanice Nura, a što umnogome nadmašuje moje mogućnosti, po treći put došao sam u duhovnu Medresutu’z-Zehra, ovaj mubarek-grad Ispartu. Čuo sam da te dobre i mubarek-žene, moje sestre na ahiretu, od mene očekuju da im održim predavanje po uzoru na vazove i predavanja koji se održavaju u džamijama. Međutim, ja patim od mnogih bolesti, a pored toga slab sam i iznuren, tako da ne mogu niti govoriti niti razmišljati. Međutim, u srcu ove noći rodila mi se snažna misao, a ta je sljedeća:

Ti si prije petnaest godina napisao poslanicu Vodič omladini na zahtjev same omladine, i mnogi su se okoristili njome, ali ženama u ovom vremenu još više treba jedan takav vodič!

Na ovu pomisao, i uprkos nestabilnosti, nemoći i slabosti od kojih sam patio, objasnio sam, ali u veoma skraćenom obliku, za svoje mubarek-sestre i za svoje mlade duhovne kćerke neka pitanja koja su im nužna, u sklopu triju tačaka.

PRVA TAČKA

Budući da je jedan od najbitnijih temelja Poslanica Nura “saosjećajnost”, a da su žene prvakinje u saosjećajnosti i junakinje samilosti, prirodno su postale više vezane uz Poslanice Nura. Ova prirodna povezanost osjeća se na mnogim mjestima, Allahu hvala i zasluga.

Požrtvovanost sadržana u saosjećajnosti i nježnosti posjeduje veliku važnost u ovo naše doba, budući da ona iskazuje istinsku iskrenost i samoprijegor bez naknade i protuusluge.

Da! Činjenica da majka u zalog stavlja svoj život kako bi izbavila svoje dijete od opasnosti, ne očekujući bilo kakvu nagradu, kao i njeno istinsko te iskreno žrtvovanje za svoju djecu s obzirom na njenu prirodnu funkciju ukazuju na prisustvo uzvišene i visoke hrabrosti kod žena, tako da one jesu sposobne spasiti svoj dunjalučki i ahiretski život ispoljavanjem ove hrabrosti i njenim ukazivanjem kod njih. Međutim, pokvarena strujanja sprečavaju pojavu te vrijedne i ispravne vrline te onemogućavaju njeno razotkrivanje ili, pak, ta strujanja ovu vrlinu krivo preusmjeravaju i zloupotrebljavaju.

Navodimo ovdje jedan od stotina takvih primjera: Samilosna majka poduzima svaku žrtvu i samoprijegor, a kako bi od svog djeteta odbila teškoće i stradanje te kako bi ono imalo koristi na dunjaluku. Ona svoje dijete odgaja na osnovu tog osjećaja te ulaže svu svoju imovinu kako bi njeno dijete postalo veliki čovjek, gospodin i paša. Vidiš je, tako, kako svoje dijete ispisuje iz vjeronaučnih učilišta i šalje u Evropu, uopće ne razmišljajući o vječnom životu svog djeteta, koje time biva dovedeno u opasnost.

Nastojeći tako svoje dijete spasiti od dunjalučkog zatvora, nju i ne brine prijetnja da bi ono moglo upasti u vječni zatvor Džehennema, te u potpunosti postupa suprotno svojoj naravi. Umjesto da svoje nedužno dijete učini svojim zagovornikom na Sudnjem danu, ona ga učini svojim tužiteljem, s obzirom na to da će je ono tad optuživati: “Zašto nisi učinila to da moj iman ojača, već si bila uzrok ove moje propasti?!’

A budući da dijete nije steklo dovoljno islamskog odgoja, ono uopće neće mariti za izuzetnu samilost svoje majke, već, naprotiv, možda čak neće ispuniti niti njena prava.

Međutim, ukoliko majka bude nastojala svojom istinskom samilošću, koja joj je data, bez zloupotrebe, svoje nejako dijete spasiti od trajnog zatvora, a to je Džehennem, i od vječnog pogubljenja, a to je smrt u zabludi, to dijete nakon njene smrti stalno će prema njenom duhu zračiti svjetlost. Jer, i na stranici njenih djela bit će zabilježena sva dobra djela koja učini njeno dijete, a isto tako imat će i dobro te mubarek-dijete s kojim će uživati u blagodatima vječnog života i koje će joj biti zagovornik kod Allaha, umjesto da je optužuje i žali se na nju.

Tačno! Prvi čovjekov učitelj i najutjecajniji odgajatelj jeste njegova majka.

Ovom prilikom izložit ću ovaj smisao koji lično i neporecivo osjećam:

Allahom se kunem, najkorjenitije lekcije koje sam stekao, lekcije koje se u meni stalno obnavljaju, jesu instrukcije moje rahmetli majke i njene duhovne pouke. One su se slegle u dubini moje naravi i postale su poput sjemenja u mom tijelu, tokom mog života koji dostiže osamdesetu, iako sam znanje stjecao od osamdeset hiljada osoba. Čak s punom izvjesnošću smatram to da su sve ostale lekcije i saznanja utemeljeni na tom sjemenju.

Dakle, pouke moje rahmetli majke i njene savjete mojoj naravi i mom duhu, još dok sam bio u prvoj godini svog života, ja vidim kao izvorno sjemenje u sklopu veličanstvenih činjenica koje sagledavam sad kad sam u osamdesetoj godini života.

Naprimjer, što se samilosti, koja je najbitniji od četiri temelja u mom pravcu i izvoru, kao i saosjećajnosti i milosti, koje su također jedne od najdominantnijih činjenica u Poslanicama Nura tiče, s izvjesnošću uviđam da su potekle iz nježnih postupaka moje majke, iz njene brižljivosti i duhovnih pouka.

Da! Saosjećajnost i blagost sadržani u majčinstvu, koje ona nosi istinski i s iskrenom požrtvovanošću i samoprijegorom, u ovo vrijeme zloupotrijebljene su, jer majka ne razmišlja o riznicama koje će njeno dijete steći na ahiretu, vrednijim od dijamanta, već se licem okreće dunjaluku, a koji nije vrijedan niti koliko prolazni komadići stakla, te osjeća brižljivost i sažaljivost prema svome djetetu s tog aspekta. To nije ništa drugo do zloupotreba saosjećajnosti.

Jedan od dokaza hrabrosti žena u njihovoj velikoj požrtvovanosti, bez očekivanja ikakve nagrade ili naknade i bez ikakve lične koristi koju bi stekle, i bez ikakvog pretvaranja i samoispoljavanja, i jedan od dokaza njihove spremnosti da žrtvuju svoj život radi svog djeteta, dakle, jedan mali primjer koji dokazuje i potvrđuje primjer saosjećajnosti, majčinske nježnosti i brižljivosti, opažamo kod kokoši, jer ona nasrće i na lava i žrtvuje se kako bi zaštitila svoje male piliće.

U sadašnje vrijeme, najveća obaveza i najbitniji temelj islamskog odgoja i ahiretskih djela jeste iskren odnos. A primjer ove istaknute hrabrosti u saosjećajnosti sadrži u svom okrilju istinsku iskrenost.

Pa ako se te dvije tačke istaknu u toj blagoslovljenoj zajednici, zajednici žena, bit će stjecište velike sreće u islamskom okruženju.

A što se požrtvovanosti muškaraca tiče, ona uopće nije bez naknade, već ona uvjetuje nagradu i protuuslugu s mnoštva gledišta, a koja dostižu i stotinu. Ako ništa drugo, ona zahtijeva ponos i ugled. Međutim, nažalost, mubarek-žene daju se u pretvaranje i ulagivanje u drugom vidu i na drugi način, što je rezultat njihove slabosti i nemoći, a sve to u nastojanju da se oslobode od zla nasilnih muškaraca i od dominacije nad sobom.

DRUGA TAČKA

Budući da sam u ovoj godini bio izoliran od ljudi i udaljen od društvenog života, nastojeći ugoditi želji moje braće i sestara, pogledao sam na ovaj svijet, pa sam od glavnine prijatelja koje sam susreo čuo da se žale na svoj porodični život. Duboko sam se ražalostio, i rekao sam: ‘Zar je pokvarenost prodrla i u ovaj aspekt života? Jer, porodični život zaštitni je bedem, a posebno život muslimana; on je poput njegovog malog Dženneta i vlastitog dunjaluka.’

Istražio sam uzrok koji je doveo do njegovog kvarenja, i saznao sam to da postoje tajne organizacije koje nastoje zavesti i pokvariti omladinu, olakšati puteve odavanja strastima pred njima i navesti ih na nepristojnost i razvrat, a sve to kako bi iskvarile islamsko društvo i kako bi naudile islamskoj vjeri. Također sam osjetio to da neke organizacije prikriveno, ozbiljno i efikasno nastoje navesti nemarne i naivne žene na put grijeha i sramnih djela. Shvatio sam to da smrtonosni udarac islamskom ummetu dolazi s te strane.

Ja, sestre moje i mlade duhovne kćeri moje, kategorično izjavljujem sljedeće:

Blagotvorni lijek za spasenje žena od pokvarenosti na njihovom dunjaluku i ahiretu, i jedino sredstvo zaštite od kvarenja njihovih uzvišenih vrlina koje su im u naravi isključivo jeste njihov vjerski odgoj u sveobuhvatnim okvirima islama. Vi ste čule dokle je dospjelo stanje one blagoslovljene zajednice žena u Rusiji!

Već je rečeno u dijelu Poslanica Nura:

Trezven suprug ne temelji svoju ljubav prema supruzi na njenoj prolaznoj pojavnoj ljepoti, koja ne potraje ni deset godina, već je dužan svoju naklonost prema njoj izgraditi na njenoj saosjećajnosti, a što je najljepša i najtrajnija čar žena, te je dužan vezati je uz ljepotu njenog životnog ponašanja svojstvenog njenoj ženstvenosti, a kako bi njegova ljubav prema njoj potrajala i kad ta krhka žena ostari. Jer, ona nije samo njegova saputnica i pratilja u kratkotrajnom dunjalučkom životu, već je ona njegova voljena saputnica i u neprolaznom i vječnom životu. Stoga, što više ostare, moraju se voljeti s većim poštovanjem i širom milošću. A što se porodičnog života koji se uzgaja u okrilju moderne civilizacije tiče, on je izložen opasnosti propadanja i sloma, jer su u njemu odnosi izgrađeni na privremenom druženju iza kojeg slijedi nepovratni rastanak.

Također je rečeno u jednom dijelu Poslanica Nura:

Sretnik je onaj čovjek koji slijedi uzor svoje čestite žene te i on, a kako ne bi izgubio svoju saputnicu u vječnom životu, postane čestit kao ona.

A sretna li je i ta supruga koja, primijetivši pobožnost svog muža, prihvati se za grane vjere, a kako ne bi izgubila svog vječnog, nerazdvojnog saputnika te kako bi zaslužila sreću na ahiretu kroz svoju usrećenost na dunjaluku.

A teško, opet, onom suprugu koji se povede za svojom ženom koja se bacila u naručje bestidnosti, te joj se pridruži i ne nastoji je spasiti!

I nesretna li je i ona supruga koja promatra grešnost svog supruga i oponaša ga u njegovoj bestidnosti na drugi način!

Teško li je, opet, i mučno onim supružnicima koji jedno drugo podržavaju u guranju u vatru, odnosno, svako od njih dvoje navodi ono drugo, a kako bi oboje ogrezli u lažnom sjaju civilizacije.

Bitni smisao rečenica navedenih u ovom značenju u Poslanicama Nura jeste sljedeći:

Nije moguće u ovo vrijeme uživati u porodičnom životu, postići sreću na ovom svijetu i na ahiretu te postići uzvišene vrline kod žena osim i isključivo kroz islamski moral kojeg određuje divni Šerijat.

Najbitnija tačka i aspekt u životu porodice u sadašnje vrijeme jeste to da kad žena primijeti pokvarenost, prijevaru i nevjernost kod svog supruga – iz prkosa njemu – ona napusti svoju dužnost u porodici, a to su vjernost i pouzdanost, te i to iskvari, pa se tad red u toj porodici u potpunosti poremeti i rasprši u nepovrat, jednako kao što se raspadne sistem u vojsci.

Neophodno je, onda, da žena zbiljski nastoji upotpuniti nedostatke svog supruga i ispraviti njegove propuste – kako bi spasila svog vječnog saputnika. Jer, u protivnom, ona će biti na gubitku i na šteti sa svakog gledišta, ukoliko se pokuša istaknuti i privući druge svojim razgolićivanjem i razotkrivanjem svojih draži. Ona koja odbaci vjernost, svoju kaznu naći će već na dunjaluku, budući da ženska narav nalaže izbjegavanje i odvratnost prema stranim muškarcima. Od svakih dvadeset stranih muškaraca, žena se ustručava od njih osamnaest, dok čovjek, možda, osjeća odvratnost od pogleda samo jedne od stotinu stranih žena.

I kako god žena podnosi patnju s te strane, isto tako ona sebe dovodi u položaj da bude okrivljena za nevjerstvo, nevjernost i nelojalnost te, pored toga što je slaba, ne može zaštititi ni svoja prava.

Zaključak

Kako god s gledišta saosjećajnosti žene nisu ravne muškarcima u smislu hrabrosti i iskrenosti, a ni muškarci ne dostižu nivo žena u požrtvovanosti i samoodricanju, isto se tako žena nikako ne može izjednačiti s muškarcem u razvratu. Stoga se ona, po svojoj prirodi i krhkoj građi, plaši stranih muškaraca i osjeća se prisiljenom zaštititi se pokrivanjem. Zato što muškarac, ukoliko zgriješi zbog užitka u trajanju osam minuta, ovakvo što košta ga tek nekoliko lira, dok će žena zbog osam minuta nedozvoljenog uživanja biti kažnjena trudnoćom osam mjeseci i snosit će teret odgajanja djeteta koje nema zaštitnika osam godina. Znači to da žena ne može priuštiti stepen muškarca u razvratnosti, kao i to da za razvrat ona biva kažnjena mnogostruko više nego muškarac.

Ovakvi slučajevi nisu rijetkost, i dokaz su činjenice da su žene blagoslovljena bića, stvorena da budu izvorište moralnog vladanja, s obzirom na to da one gotovo ne posjeduju sposobnost griješenja i razvratnosti radi užitka u slastima dunjaluka. Znači to da su žene, ustvari, plemenita i mubarek-vrsta stvorenja, stvorena da bi vodila uzoran i sretan porodični život u okvirima islamskog odgoja.

Prokletstvo i propast neka je na one organizacije koje nastoje pokvariti ove čedne žene! Allaha, Uzvišen je On, molim da sačuva moje sestre od zla tih razvratnih primitivaca, amin!

Sestre moje! Ovim riječima obraćam vam se u povjerenju:

Zalažite se za stjecanje svoje nafake radom svojih ruku, kako to čine dobre žene na selu, i budite zadovoljne štedljivošću i zadovoljnošću usađenim u vašoj prirodi. Ovo je preče nego da se jeftino prodate iz brige za opskrbom i da se pokorite dominaciji pokvarenog, nemoralnog i pozapadnjačenog supruga. A ukoliko bi bilo suđeno nekoj od vas to da je zapadne suprug koji joj ne dolikuje, neka se pomiri i bude zadovoljna sa sudbinom, jer možda Allah njenom zadovoljnošću i pomirenošću popravi njenog supruga. Jer, u protivnom, obraćat će se sudu za razvod braka – kao što čujem da se često dešava u sadašnje vrijeme – a to uopće ne priliči islamskom ponosu niti časti ummeta.

TREĆA TAČKA

Moje cijenjene sestre! Svakako znajte da se u nasladama i zadovoljstvima koji su izvan okvira šerijatskih propisa nalaze patnje i tegobe mnogostruko veće od užitaka. Poslanice Nura već su ustanovile ovu činjenicu kroz stotine snažnih dokaza i nepobitnih događaja. Detalje o tome možete pronaći u Poslanicama Nura.

Tako, naprimjer, Riječi Šesta, Sedma i Osma iz zbirke Kratkih riječi te Vodič omladini objasnit će vam umjesto mene ovu činjenicu sa savršenom jasnoćom. Dakle, vaša je dužnost da budete radosne, spokojne i zadovoljne onim što je u okvirima šerijatski dozvoljenih užitaka i slasti. Vaša ljubaznost i nježnost prema vašoj čednoj djeci, zabavljanje s njima i provođenje vremena s njima u vašoj kući jeste neporočni užitak na stotine puta ugodniji od zabave u kinima.

Pouzdano znajte da istinski užitak na ovom svijetu jeste u imanu i u okvirima imana. U svakom dobrom djelu duhovna je slast, dok su u zabludi i nastranosti patnje koje zagorčavaju život čak i na ovom svijetu. Ovu činjenicu Poslanice Nura dokazale su stotinama nepobitnih dokaza. Ja sam se lično, okom izvjesne vizije, kroz mnoštvo iskustava i brojnih dešavanja, osvjedočio u to da je u imanu sjeme Dženneta, a u zabludi i primitivizmu sjeme Džehennema. Ovu činjenicu mnogo puta sam i zabilježio u Poslanicama Nura, tako da su i najtvrdokorniji prkosnik i službeni vještaci te sudovi bili nemoćni pobiti tu činjenicu.

Sestre moje čestite i blagoslovljene, o vi koje ste poput mojih mladih kćeri! Neka vam sad prvenstveno Poslanica o hidžabu, Vodič omladini i Kratke riječi umjesto mene drže pouku! Čuo sam da želite da vam održim predavanje u džamiji, ali moja nesnošljiva bolest, pored moje velike iznurenosti i drugih uzroka, sprečavaju me u tome. Stoga sam, o sestre moje koje čitate ovu pouku koju sam vam napisao, odlučio da vas uključim u sve duhovne koristi koje steknem te da vas uvrstim u svoje dove, kao i Učenike Nura.

A ako budete u mogućnosti doći do Poslanica Nura i pročitati ih, ili slušati iz njih umjesto od mene, i vi ćete, prema našem utvrđenom pravilu, sudjelovati s vašom braćom, Učenicima Nura, u svim njihovim duhovnim koristima i dovama.

Imao sam želju napisati vam i više od ovog, ali sam se ograničio na ovoliko zbog svoje teške bolesti, slabosti, starosti i iznurenosti te zbog mnoštva obaveza koje me očekuju, kao što su ispravke Poslanica.

Vaš brat kojem treba vaša dova

Said Nursi