DVADESET DRUGI ODSJAJ

بِاسْمِهِ سُبْحَانَهُ

Ova kratka Poslanica koju sam napisao prije dvadeset i dvije godine, dok sam stanovao u mjestu Barla u oblasti Isparta, jeste povjerljiva poslanica mojoj najiskrenijoj i najbližoj braći. Napisao sam je u vrhunskoj tajnosti i u krajnjoj diskreciji. Međutim, budući da je vezana za stanovništvo Isparte i za tamošnje vlasti, ja je posvećujem njenom pravednom načelniku i odgovornim licima u domenu sudstva. Kad bude prikladna za štampanje, neka se odštampa u brojnim primjercima, u starom ili novom pismu na mašini, a kako bi oni koji su me uhodili i koji su istraživali moje tajne već više od dvadeset pet godina saznali to da mi nemamo skrivenih tajni, i da je naša najčuvanija tajna upravo ova Poslanica.

Said Nursi

TRI POKAZATELJA

Ova Poslanica sačinjavala je Treću temu Sedamnaeste zabilješke Sedamnaestog odsjaja, s tim što je zbog snage svojih pitanja, sveobuhvatnosti i briljancije svojih odgovora te zbog svog sjaja sačinila Odsjaj dvadeset drugi Pisma trideset prvog, odnosno uvrštena je u zbirku Odsjaja i ukomponirana je u njih. Odsjaji su je morali smjestiti u sebe, jer je ona jedna povjerljiva i privatna poslanica namijenjena mojoj najbližoj, najodanijoj i najiskrenijoj braći.

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ

وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللّٰهِ فَهُوَ حَسْبُهُ اِنَّ اللّهَ بَالِغُ اَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللّٰهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!”

“A onom ko se uzda u Allaha, On mu je dosta; Allah će mu, zaista, ispuniti ono što naloži; Allah je već svemu mjeru odredio.” (Et-Talak: 3)

Ova tema sačinjena je od tri pokazatelja.

PRVI POKAZATELJ

Prvi pokazatelj jeste jedno bitno pitanje koje se tiče mene lično, a odnosi se i na Poslanice Nura. Mnogi kažu:

Zašto se dunjalučari upliću u tvoje ahiretske stvari kad god nađu priliku, iako se ti ne uplićeš u njihove dunjalučke poslove? Posebno kad znamo to da se zakon nijedne vlasti ne dotiče onih koji su se odrekli dunjaluka i izolirali od ljudi?

Odgovor: Novi Said na ovo pitanje odgovara šutnjom. Jer, on kaže: Neka Božije određenje sudbine odgovori umjesto mene. I pored toga, umom Starog Saida, kojeg je prisiljen pozajmiti, kaže: Oni koji trebaju odgovoriti na ovo pitanje jesu vlasti oblasti Isparta i stanovništvo te oblasti, jer su oni – vlasti i stanovništvo – više vezani uz smisao koji sadrži ovo pitanje.

A budući da su vlasti, čija brojnost djelatnika premašuje na hiljade, i stanovništvo, koje prelazi preko stotinu hiljada, primorani razmišljati i stati u odbranu umjesto mene, zašto onda da ja – bez ikakve svrhe – raspravljam s tužiteljima i govorim u svoju odbranu?

Ja se već devet godina nalazim u ovoj oblasti, i što vrijeme više odmiče, sve više okrećem leđa njihovom dunjaluku. Nijedno moje stanje više nije ostalo skriveno od njih i zaklonjeno od njihovog pogleda. Čak i moje najintimnije i najdiskretnije Poslanice u opticaju su u rukama državnih vlasti i jednog broja zastupnika. Da s moje strane postoji ikakvo miješanje ili bilo kakav pokušaj da unesem smutnju ili poremećaj u njihov dunjaluk, ili čak i pomisao na to, ne bi vlasti ove oblasti niti sudije naspram mene odabrali šutnju i izbjegli prigovoriti mi, uprkos svojoj prismotri nada mnom i uhođenju mene tokom devet godina te uprkos činjenici da ja bez oklijevanja i nedoumice slobodno razglašavam svoje tajne onima koji me posjećuju.

Pa da kod mene postoje aktivnosti remećenja na račun blagostanja nacije i sigurnosti domovine, i da to nanosi štetu po njenu budućnost, odgovornost za to bila bi na svim pripadnicima vlade tokom devet godina, počev od guvernera pa do najnižeg činovnika u seoskoj stražarnici.

Na sve njih pada dužnost moje odbrane, i oni trebaju ublažiti ono što su drugi preuveličali kako bi izbjegli snošenje odgovornosti za posljedice. Zbog toga je odgovor na ovo pitanje prepušten njima.

A ono što će potaknuti stanovnike ove oblasti da stanu u moju odbranu, više nego mene samog, jeste činjenica da su ovih devet godina i stotine Poslanica koje nastojimo raspodijeliti dokazale svoj utjecaj na ovaj bratski, prijateljski, blagoslovljeni i dobri narod i da su pokazale svoju istinsku i konkretnu djelotvornost u njegovom vječnom životu, snazi njegove vjere i životnom blagostanju, a da se pritom nisu nikog loše dotakle ili izazvale bilo kakav nemir ili zabrinutost; jer, ne uočava se ništa što bi nagovještavalo politički motiv ili bilo kakvu dunjalučku korist. Čak je ova oblast Isparte, Allahu hvala, posredstvom Poslanica Nura stekla jedan mubarek-položaj s gledišta snage imana i čvrstoće u vjeri, a koji je iste vrste blagoslova kakav je u prošlosti bio stekao časni Šam, i blagoslova kojeg je stekao univerzitet El-Azhar, koji je opće učilište islamskog svijeta.

Ova oblast posjeduje prednost i odliku iznad drugih oblasti, jer je iz Poslanica Nura stekla dosljednost u vjeri, te u njoj snaga imana dominira nad nemarnošću, a želja za pobožnošću nadjačava primitivizam i stranputicu. Zbog svega ovog, svi ljudi u ovoj oblasti, čak i pod pretpostavkom da u njoj može postojati i pokoji bezbožnik, prinuđeni su stati u odbranu mene i Poslanica Nura.

I tako, moje me individualno pravo – koje je, unutar jednog ovoliko važnog prava na odbranu, nevažno – ne navodi na to da se sam branim, a posebno jer sam već, Allahu hvala, završio svoju službu, i u njoj se, umjesto mene ovako nemoćnog, zalaže na hiljade učenika. Neko ko ima preko hiljadu zastupnika i advokata ne brani svoj predmet lično.

DRUGI POKAZATELJ

Odgovor na pitanje koje sadrži kritiku.

Ljubitelji dunjaluka govore: Zašto osjećaš nezadovoljstvo prema nama, šutiš i ne obratiš nam se niti jedan put? Nakon toga žustro se žališ, govoreći: “Vi mi nanosite nepravdu!” Međutim, mi imamo svoj princip i svoja načela u čijem svjetlu krećemo se shodno zahtjevima ovog vremena, dok ti ta načela ne primjenjuješ na sebe i odbacuješ ih. A zna se to da onaj ko provodi zakon nije nasilnik, dok onaj ko ga odbacuje jeste prijestupnik. U ovo naše vrijeme, vrijeme slobode, recimo, u eri republike koju smo nedavno uveli, vlada načelo ukidanja prisile i dominacije nad drugima. I dok je jednakost naš temeljni zakon, ti stječeš popularnost i osvrćeš poglede na sebe, nekad pod plaštom učitelja, a drugi put svojim isposništvom, te pokušavaš steći moć i stupiti na položaj izvan domašaja i utjecaja države.

To se shvata iz tvoje pojave i potvrđuje iz tvog proteklog života. Takvo stanje možda se može opravdavati u okviru buržoaske tiranije – kako se to moderno naziva – samo što su osviještenost i dominacija masa učinile to da sva načela socijalizma i boljševizma budu dominantna, a ona su više od drugih prikladna našim zadacima. U vrijeme kad smo prihvatili načela socijalizma, mi osjećamo odvratnost prema tvojoj poziciji, jer ona je u nesuglasju s našim načelima. Stoga ti nemaš pravo biti nezadovoljan nama niti se žaliti na naše maltretiranje.

Odgovor: Onaj ko probije put u društvenom životu i ko utemelji pokret neće ubrati korist svojih nastojanja niti će mu uspjeh biti sklon u stvarima dobra i napretka, sve dok taj pokret nije u harmoniji s naravnim zakonima koji vladaju svemirom. Svako njegovo djelovanje bit će na putu destrukcije i zla.

Pa, budući da je usklađenost s naravnim zakonima jedna nužnost, primjena zakona apsolutne jednakosti nemoguća je osim kroz nasilnu promjenu ljudske prirode i kroz ukidanje temeljne svrhe u stvaranju ljudskog roda.

Da! Ja po svom porijeklu i modelu življenja pripadam sloju običnih masa, i radujem se jednakosti u pravima i mišlju i pozivom, i još od ranije, po zahtjevu samilosti i po nalogu pravednosti proisteklih iz islama, zalažem se za ukidanje dominacije i diktature elitne klase, takozvane buržoazije.

Stoga, ja svom snagom koja mi je data stojim na strani pune pravednosti, a protivim se nasilništvu, hegemoniji, diktaturi i tiraniji.

Ipak, priroda ljudske vrste i mudrost njenog stvaranja protivni su apsolutnoj jednakosti, jer kako god Mudri Stvoritelji iz neke sitne stvari požanje mnoštvo prinosa, i na jednoj stranici ispisuje mnoštvo knjiga, i iz jedne stvari pokreće mnoge funkcije, isto tako kroz ljudsku vrstu postiže funkcije hiljada vrsta, a sve to kako bi manifestirao Svoju savršenu moć i apsolutnu mudrost.

Zbog te velike mudrosti, On, Slavljen je, stvorio je čovjeka sa svestranom naravi, koja posjeduje sposobnost urađanja hiljadama klasova raznih vrsta i koja proizvodi mnoštvo slojeva u brojnosti vrsta svih ostalih životinja. On, Slavljen je, nije omeđio ljudske sposobnosti, rafiniranosti i osjetila na način kako je to učinio sa životinjama, već ih je slobodno raspustio, dajući čovjeku sposobnost s kojom može obilaziti i proputovati kroz bezbroj položaja, te je on tako u poziciji hiljada vrsta iako je samo jedna vrsta. Otud je čovjek stasao kao namjesnik na Zemlji, kao plod svemira i kao suvereni vladar svih živih bića.

Stoga, najuzvišeniji katalizator za razvrstavanje ljudske vrste i njen najvažniji pokretački nerv jeste nadmetanje u nastojanju zadobivanja počasti oličene istinskim imanom. Nemoguće je, otud, otkloniti časnost osim kroz izmjenu ljudske biti, ugasnuće uma, ubijanje srca i uništenje duha.

‘Nemoguće je nasiljem i tiranijom zbrisati slobodu!

Potrudi se, ukloni svijest, ako možeš, iz ljudskog roda!’

Ove riječi greškom su izrečene u lice jednog uglednog čovjeka, koji nije zaslužio to da primi jedan ovakav šamar. Naprotiv, ovim riječima prikladno je u lice ošamariti izdajicu ovog doba koji nameće strahovitu tiraniju a zaogrće se slobodom.

Ja umjesto toga kažem:

Nemoguće je nasiljem i tiranijom zbrisati istinu!

Potrudi se, ukloni srce, ako možeš, iz ljudskog roda!

Ili kažem:

Nemoguće je nasiljem i tiranijom zbrisati dostojanstvo!

Potrudi se, ukloni savjest, ako možeš, iz ljudskog roda!

Da! Kako god dostojanstvo oličeno imanom ne može biti sredstvo prisile, isto tako nikad nije niti uzrok tiranije. Jer, prisila, jaram i dominacija nad drugima nije ništa drugo doli odsustvo kreposti. Čak i najbitniji pravac kod nosilaca kreposti jeste sjedinjenje s društvom, svojom nemoći, siromaštvom i skromnošću. Naš život – Allahu hvala – protjecao je i još uvijek protječe u skladu s ovim pravcem. Ja ne tvrdim hvalisavo da sam nosilac krjeposti, nego izjavljujem, kazujući o Allahovoj blagodati i s namjerom zahvale Njemu, slavljen je On:

Allah, dž.š., ukazao mi je dobrotu i počast te me pospješio u radu na polju imanskih i kur’anskih znanosti, kao i u njihovom stjecanju i razumijevanju. Tokom cijelog svog života – Allahu hvala – tu Božiju dobrotu ulagao sam i trošio, pospješen od Njega, Uzvišen je On, u interesu ovog muslimanskog naroda i utrošio sam je na putu njegovog blagostanja, a da u bilo koje vrijeme ta dobrota nije bila sredstvo prisile niti dominacije nad drugima. Kao što ja – na temelju važne tajne – izbjegavam naklonost ljudi i ne prizivam njihovo odobravanje, a čega su željni nemarnici, jer ovo dvoje upropastili su mojih dvadeset ranijih godina života i stoga ih smatram štetnim za sebe. Ali, budući da ih shvatam kao naklonost ljudi prema Poslanicama Nura, ja ne iskazujem negodovanje.

Pa, o ljubitelji dunjaluka!

Dok se ja uopće ne miješam u vaš dunjaluk, niti imam bilo kakve veze s bilo kojim aspektom vaših principa, niti, opet, imam namjeru ikad miješati se u ovosvjetska zbivanja, pa čak uopće nemam nikakvu želju za ovim svijetom – kako to svjedoči moj život kojeg sam devet godina provodio kao zatočenik u progonstvu – zašto onda na mene gledate kao da sam prvorazredni nasilnik koji taji poriv za dominacijom nad drugima i vreba priliku da zavlada? Po kojem zakonu provodi se i na kojem interesu temelji se ovaj nivo nadzora, prismotre i maltretiranja?

Na cijelom svijetu ne postoji vlada koja djeluje izvan zakona i dozvoljava ovako nemilosrdan način postupanja prema meni, što ga ne bi odobrio niko!

Ovaj zli način na koji postupate sa mnom ne samo da izaziva moj gnjev već izaziva i gnjev cijelog ljudskog roda – ako bi saznao za to – pa čak i gnjev cijelog svemira!

TREĆI POKAZATELJ

Pitanje koje se pokazuje u vidu gluposti i ludosti te koje sadrži obmanu jeste sljedeće:

Jedan dio pripadnika državne strukture i vlasti kaže:

Dok se nalaziš u ovoj državi, moraš slijediti zakone republike koji su u njoj doneseni. Zašto se izvlačiš od tih zakona pod plaštom izdvajanja od ljudi?

Naprimjer, onaj ko vrši utjecaj na druge izvan državne službe, vođen svojom ličnom ambicijom za stjecanjem časti i odlika, poriče zakon sadašnje vlasti i ustav Republike izgrađen na temelju jednakosti! Zašto se onda ti stavljaš u svojstvo nekog ko želi privući divljenje i pažnju na sebe te ko očekuje to da ga ljudi slijede i budu mu pokorni? I daješ da ti ljube ruku iako nemaš nikakvog položaja u državi?

Odgovor: Dužnost izvršitelja zakona jeste ta da ga najprije primijene na sebi, a zatim da ga mogu provoditi nad drugima. Primjenom ustava na druge mimo sebe vi, dakle, prije bilo koga drugog pobijate vaš ustav i zakon, jer zahtijevate primjenu dotičnog zakona o apsolutnoj jednakosti na mene, dok ga vi sami ne primjenjujete na sebi!

Ja kažem sljedeće: Kad se obični vojnik uspne na položaj maršala u društvu te kad uz maršala bude ravnopravan u stjecanju ugleda i popularnosti kod ljudi, i kad jednako kao i on stekne njihovu naklonost i poštovanje, ili, pak, kad maršal postane poput običnog vojnika i kad se bude vladao po njegovim običnim pravilima te izgubi svu svoju važnost izvan svoje funkcije, ili, također, kad jedan oštrouman komandant armijskog štaba, koji je armiju doveo do pobjede, bude popularan, uvažavan i u naklonosti izjednačen s nesposobnim vojnikom, tad ćete imati pravo prema vašem zakonu, zakonu o jednakosti, zahtijevati sljedeće: Nemoj sebe nazivati učenim; odbij poštovanje ljudi prema tebi; poreci svoju vrijednost; služi svog služitelja; druži se s prosjacima!”

A ako kažete: Ovo poštovanje, počast i naklonost koju ukazuju ljudi namijenjeno je službenicima u toku izvršavanja njihove službe, dok si ti osoba bez službe, i nemaš pravo primati poštovanje naroda kao funkcioneri!

Odgovor: Kad bi čovjek bio sastavljen samo od tijela i kad bi na ovom svijetu bio vječno i zauvijek, i kad bi se zatvorila vrata groba i kad bi smrt bila ubijena te kad bi se sve funkcije svele na vojsku i administraciju, tad bi vaša tvrdnja imala nekog smisla.

Međutim, pošto čovjek nije sastavljen samo od tijela, nije moguće srce, jezik i razum odvojiti od tijela i njima ga hraniti. Nemoguće je, onda, uništiti te organe; svaki od njih zahtijeva ishranu i skrb. A s obzirom na to da se ni vrata groba ne zatvaraju, već, pak, najbitnija tema za svakog pojedinca jeste strepnja za ono što dolazi poslije smrti, stoga se ni služba koja počiva na poštovanju i poslušnosti ljudima ne svodi samo na društvene, političke i vojne funkcije, a koje se odnose na ovosvjetski život nacije.

Zaista, kako god izdavanje putnih karata i pasoša putnicima jeste jedna funkcija, tako je dodjeljivanje putnog dokumenta putnicima u Zemlju vječnosti i njihovo napajanje svjetlom zbog rastjerivanja tmine na tom putu uzvišena funkcija, toliko uzvišena da nijedna druga funkcija ne dostiže tako visoku važnost. Poricanje uzvišene funkcije kakva je ova nemoguće je bez poricanja smrti i pobijanja svjedočanstva trideset hiljada mrtvaca dnevno koji potvrđuju izjavu

اَلْمَوْتُ حَقٌّ El-Mevtu hakkun – smrt je stvarna.

Pa, s obzirom na to da postoje duhovne dužnosti koje počivaju na nužnim duhovnim potrebama, a najbitnija od tih dužnosti jeste iman, njegovo osnaženje i upravljanje prema njemu, jer on je pasoš na putu u vječnost, svjetiljka srca u tmini berzaha i ključ vječnog blagostanja, onda nema sumnje u to da onaj ko vrši tu dužnost, dužnost imana, od nosilaca spoznaje ne obara vrijednost blagodati kojom ga je blagodario Allah, iz nezahvalnosti, niti ponižava vrline imana koje mu je Allah dodijelio, niti se srozava na niski nivo prostaka i grešnika, niti se kalja prostotom i novotarijama nemoralnih. Osamljivanje i odvajanje od ljudi, koje se vama ne sviđa i za koje smatrate to da je u suprotnosti s jednakošću, događa se iz ovog razloga.

I pored ove činjenice, ja se ovim govorom ne obraćam onima koji uzrokuju moje stradanje niti onima koji me maltretiraju, poput vas, arogantnih oholnika zaljubljenih u sebe, toliko da ste dostigli faraone u gaženju tog zakona, zakona jednakosti. Naime, ne treba biti ponizan pred oholnicima – jer oni misle da je skromnost podilaženje njima – već se obraćam objektivnim, skromnim i pravičnim nosiocima vlasti te kažem:

Ja sam – Allahu hvala – svjestan svoje manjkavosti i nemoći. I ne tvrdim to da imam pravo na položaj i da sam dostojniji poštovanja iznad muslimana, već vidim svoje neizmjerne manjkavosti i svoju malenkost, te nalazim olakšanje i utjehu u traženju oprosta od Allaha, i ne zahtijevam ukaz poštovanja od ljudi, već od njih tražim dove za mene. Vjerujem da je ovo moje ponašanje poznato svim mojim prijateljima.

Postoji samo jedna stvar, a to je da u toku služenja Kur’anu i pri izučavanju činjenica imana slijedim jedno stanje ponosa na putu tih istina i počasti Kur’ana, očuvavši ugled i dostojanstvo za vrijeme držanja predavanja, što i zahtijeva to znanje, i privremeno ga zauzimam kako ne bih savio glavu pred sljedbenicima zablude. Vjerujem da nije na putu zakona sljedbenika dunjaluka suprotstaviti se ovim tačkama.

Postupak koji izaziva zaprepaštenje

Nosioci znanja i spoznaje na svakom mjestu – kako je poznato – stvari mjere mjerom nauke i spoznaje. Gdje god pronađu saznanje i u bilo kojoj osobi da uoče znanje, ukažu mu poštovanje i s njim zasnuju prijateljstvo s obzirom na pravac nauke. Čak ako bi i neki učenjak, profesor iz neke neprijateljske zemlje, došao u ove naše krajeve, nosioci spoznaje i nauke posjetili bi ga, cijenili i poštovali zbog njegove učenosti i spoznaje.

Uostalom, kad je Vrhovni naučni sabor Anglikanske crkve zatražio od Islamskog mešihata odgovore na šest pitanja upućenih Mešihatu, u šest stotina riječi, jedan od nosilaca znanosti – koji je inače kod stanovnika ove zemlje naišao na nepoštovanje – odgovorio je na ta pitanja u šest riječi koje su stekle uvažavanje i divljenje.

A on je taj koji se istinskom znanošću i ispravnom spoznajom odupro načelima tuđina i principima njihovih filozofa, te ih pobio.

On je i postavio izazov pred filozofe Evrope, oslonivši se na snagu spoznaje i znanosti koje je crpio iz Kur’ani-Kerima.

On je taj koji je pozvao učenjake i predavače modernih učilišta u Istanbulu – šest mjeseci prije proglašenja slobode – na raspravu i debatu, i taj koji je dao odgovore na njihova pitanja a da nikog ništa nije upitao. Na sva njihova pitanja odgovorio je ispravno i u potpunosti.29

On je taj koji je svoj život uvakufio za blagostanje ovog naroda te je izdao na stotine poslanica na njegovom, turskom jeziku, i prosvijetlio ih njima.

Dakle, onog koji je sve to postigao, a sin je ove domovine, iskren prema njenim stanovnicima i brat u vjeri, jedan dio pripadnika znanosti i spoznaje, zajedno s nekim vjerskim službenicima, izložio je nasilju i gajili su mržnju prema njemu, čak su ga i ponizili.

Hajde, sad, razmotri to stanje! Kako to nazivaš?

Je li to civilizacija i kultura? Ili je to ljubav prema nauci i spoznaji? Ili je to patriotizam? Ili je to nacionalizam? Ili je to poziv pridržavanju ciljeva Republike?

Nikako, i to ništa od toga!

Naprotiv, to je pravedna Božija odredba: Pripadnici znanosti, tamo gdje bi bilo za očekivati to da iskažu prijateljstvo, ispolje mržnju prema dotičnoj osobi, a kako se uzrokom očekivanog poštovanja u njegovo znanje ne bi uvuklo licemjerstvo te kako bi on postigao iskrenost.

ZAKLJUČAK

Napad prema meni, od kojeg sam ostao zaprepašten, istovremeno iziskuje zahvalnost Allahu!

Oholi i pretjerano arogantni ljubitelji dunjaluka posjeduju istančanu osjetljivost u spoznaji samoljubivosti i samosvjesnosti, toliko da, kad bi to njihovo postupanje bilo svjesno, smatralo bi se nadnaravnom počašću ili velikom genijalnošću. A to je ovako kako slijedi:

Neprimjetnu samoljubivost koja se odražava kao pretvaranje, moja duša i um iako ih nisu nisvjesni, oni kao da ih osjećaju svojim izoštrenim senzorima samoljubivosti i oholosti, te se suprotstavljaju mojoj samoljubivosti, koje ja nisam ni svjestan.

U toku ovih približno devet godina, ja sam stekao nekih devet iskustava te vrste, tako da bih nakon svakog njihovog nasilničkog postupka prema meni razmislio o Božijoj odredbi i upitao bih se: ‘Zašto mi je Božije određenje nametnulo ove nasilnike?’ Ovim pitanjem tragao bih za smicalicama svoje nagonske duše.

I svaki put shvatio bih sljedeće: Ili je moja nagonska duša po svojoj ćudi bila sklona samoljubivosti i oholosti, a da ja to nisam osjetio, ili me je ona svjesno prevarila.

Tad bih rekao: Božije određenje postupilo je pravedno prema meni – kroz nepravdu onih nasilnika.

Naprimjer, evo jednog od tih slučajeva: Ovog ljeta moji prijatelji podigli su me da uzjašem na jednog lijepog konja te sam s njim otišao na poljanu. I čim sam oćutio nesvjesnu želju u svojoj duši za odavanjem dunjalučkim užicima, pomiješanu sa samoljubivošću, ljubitelji dunjaluka žestoko su se usprotivili toj želji, te su je u korijenu sasjekli, pa čak su istrijebili i korijenje drugih želja u mojoj duši.

I ovaj put, nakon mubarek-mjeseca ramazana, u atmosferi iskrenosti i pobožnosti čestite braće, kao i poštovanja i lijepog mišljenja posjetilaca, te nakon ljubaznosti kroz nadnaravnu počast ukazanu nama iz Svijeta nespoznajnog od strane jednog velikog i uzvišenog imama iz reda generacije prvaka, moja duša poželjela je – a da tog nisam bio svjestan – zauzeti poziciju samoljubivosti pomiješanu s pretvaranjem, te je otkrila svoju želju, iz hvalisavosti pod plaštom zahvalnosti. U tom trenutku, naglo su mi se ispriječili ljubitelji dunjaluka svojom istančanom osjetljivošću, a koja kao da predosjeti i najsitniju česticu pretvaranja.

Uzvišenom Gospodaru zahvaljujem se, jer je nasilje dotičnih bilo sredstvo za postizanje moje iskrenosti.

رَبِّ اَعُوذُ بِكَ مِنْ هَمَزَاتِ الشَّيَاطِينِ ٭ وَاَعُوذُ بِكَ رَبِّ اَنْ يَحْضُرُونِ

اَللّٰهُمَّ يَا حَافِظُ يَا حَفِيظُ يَا خَيْرَ الْحَافِظِينَ اِحْفَظْنِى وَ احْفَظْ رُفَقَائِى مِنْ شَرِّ النَّفْسِ وَ الشَّيْطَانِ وَ مِنْ شَرِّ الْجِنِّ وَ اْلاِنْسَانِ وَ مِنْ شَرِّ اَهْلِ الضَّلاَلَةِ وَ اَهْلِ الطُّغْيَانِ آمِينَ آمِينَ آمِينَ

سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا اِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

“I reci: ‘Gospodaru moj, Tebi se ja utječem od nagovora šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, utječem od njihovog dolaska meni.’”

Moj Allahu, Zaštitniče, Očuvatelju, Najbolji Čuvaru, sačuvaj mene i moje prijatelje od zla nagonske duše i šejtana, i od zla džina i ljudi, i od zla sljedbenika zablude i odmetnika, amin, amin, amin!

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri!”