17 / 34
ŠESNAESTI ODSJAJ
بِاسْمِهِ وَاِنْ مِنْ شَيْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ
اَلسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللّٰهِ وَ بَرَكَاتُهُ
U Njegovo ime, Slavljen je On:
“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Cijenjena i iskrena braćo, Mula Sabri, hafize Ali, Mesude, Mustafa, Husreve, Re’fete, Bekir-beže, Rušdi, Lutfi, hafize Ahmede, šejh Mustafa i ostali, doživio sam jedan srčani osjećaj koji me potaknuo da vam ukratko objasnim četiri kratke, ali bitne teme, koje su postale predmet radoznalosti i zapitkivanja. Objasnit ću ih vama, a kako bi ih znali i razmotrili.
PRVO
Neka su me braća, poput Čapraz-zade Abdullah-efendije, a i još neki drugi ljudi, obavijestili o tome kako su ljudi od otkrovenja bili donijeli vijest o pojavi znakova koji najavljuju uspjehe ehli-sunneta i džemaata te da će se od njih u proteklom ramazanu otkloniti nevolje, međutim, ništa slično nije se desilo!
Dakle, upitali su me to kako evlije i nosioci otkrovenja poput njih mogu izjaviti nešto što je u suprotnosti sa stvarnošću.
Sažetak odgovora koji sam im odmah dao iz bisera svog srca jeste sljedeći:
U hadisi-šerifu navodi se smisao da “ponekad nesreću u silasku presretne sadaka, te je spriječi”.
Iz ovog hadisi-šerifa jasno se ističe to da dešavanja koja su Bogom određena, ukoliko u sferu dešavanja stižu vezana uz neke uvjete, mogu biti odgođena. Dešavanja iz Božijeg određenja koja spoznaju evlije, nosioci otkrovenja, budu odgođena budući da ona nisu apsolutna, već uvjetovana, tako da se u odsustvu tih uvjeta ni ona ne dese. Jer ta dešavanja, naprimjer ona uvjetima vezana za smrt, već su upisana kao nacrt na ploči opozivanja ili izvršenja, a koja je svojevrsni registar Praiskonske ploče. Duhovno otkrovenje rijetko se uspne do Praiskonske ploče, odnosno čak većina otkrovenja ne može ni pristupiti dotle. Na temelju ovog slijedi sljedeće:
Nagovijesti koje su donesene o mjesecu ramazanu, Kurban-bajramu i drugim vremenima, na temelju interpretacije i svojevrsnih duhovnih otkrovenja, zbog neispunjenja njihovih uvjeta nisu stigla u sferu dešavanja. Njihovi izvještači ne smatraju se lažovima, a budući da su ta dešavanja bila određena, ali se nisu ostvarila zbog izostanka njihovih uvjeta, s obzirom da bez tih uvjeta nema ni dešavanja.
Da! Iskrena dova koju uputi većina ehli-sunneta i džemaata u mubarek-mjesecu Ramazanu, kako bi odbili novotarije, bila je za ostvarenje ovakvog čega jedan bitan uvjet i uzrok. Međutim, ali i nažalost, unošenje novotarija u džamije u mubarek-mjesecu zapriječilo je odaziv na nju i njeno primanje, te se nije desilo razrješavanje od tegoba niti otklanjanje nevolja. Jer, kako god sadaka spriječi nesreću – uz dokaz spomenutog hadisi-šerifa – isto tako i iskrena dova većine ljudi privlači opće i sveobuhvatno rasterećenje. Međutim, budući da se snaga te privlačnosti nije ostvarila, rasterećenje i uspjeh također su izostali.
DRUGO PROVOKATIVNO PITANJE
Usred jedne uzavrele političke situacije tokom dva posljednja mjeseca bilo je potrebno učiniti izvjesni pokušaj i načiniti određeni plan, što bi – po svoj prilici – dovelo do toga da taj čin donese radost meni i unese oduševljenje u srca mnoge moje bliske braće, a ja se nisam pozabavio tom situacijom, već sam djelovao suprotno tome, ponudivši ideju koja ide u prilog i interes zaljubljenika u dunjaluk koji su mene tlačili! Neki su zbog tog ostali višestruko zbunjeni i uznemireni govoreći: “Kakvo je tvoje mišljenje o politici koju protiv tebe slijede oni koji slijede novotarije i šačica licemjernih čelnika, pa se uzdržavaš od napada na nju?”
Sažetak mog odgovora jeste sljedeći:
Najgora opasnost po muslimane ovog vremena jeste pokvarenost srca i kolebanje imana od strane zablude koja dolazi iz filozofije i znanosti. Jedini lijek za oporavak srca i spas imana jeste svjetlo i ukazivanje na svjetlo. Ukoliko bi se djelovalo toljagom i palicom politike te ukoliko bi tako bila izvojevana pobjeda, dotični nevjernici srozali bi se do dna munafikluka. A munafik je – kako se zna – opasniji i pokvareniji od kafira. Dakle, palica politike neće dovesti do oporavka srca u jednom ovakvom vremenu, budući da nevjerništvo spušta do dna srca, te se ono tu prikrije i izvrati u licemjerstvo.
Pored toga, jedna nemoćna osoba poput mene ne može u ovo vrijeme upotrijebiti i svjetlo i palicu istovremeno. Stoga sam ja prinuđen svom snagom koju posjedujem držati se svjetla, i obavezan sam ne osvrtati se na palicu politike bilo koje vrste.
A što se zahtjeva fizičkog džihada tiče, u ovom momentu ta dužnost nije nam na snazi. Da, palica se upotrebljava kako bi se nevjernici i vjerski otpadnici zadržali te zaustavili na granici i odstojanju, s tim što mi imamo samo dvije ruke. Čak i kad bismo imali i na stotine ruku, dovoljne bi bile tek da pridrže svjetlo. Dakle, nemamo nijednu ruku kojom bismo mogli dohvatiti palicu politike.
TREĆE PROVOKATIVNO PITANJE
Agresija stranih sila, poput Engleske i Italije, na ovu vlast u posljednje vrijeme dovodi do buđenja islamskog žara i temperamenta, što je istinsko stjecište i izvorište moralne snage svih vlasti koje su vladale ovom domovinom još od starih vremena, a to bio – donekle – bilo i sredstvo oživotvorenja islamskih obilježja i odbijanja nekih novotarija. Zašto si se, onda, žestoko usprotivio tom ratu i zašto si od Allaha molio to da riješi ovu krizu na miran i siguran način? Jer, time si se priklonio vlasti onih koji uvode novotarije, a to je, u suštini i po svojim rezultatima, podržavanje novotarija?!
Odgovor: Mi od Allaha molimo rasterećenje, radost, razdraganost i pobjedu, ali ne sabljom nevjernika. Daleko bile sablje kafira, i neka one njima samima dođu glave! Nama ne trebaju, i mi ne želimo steći nikakvu korist niti pomoć njihovim sabljama! Jer, upravo su ti razvratni stranci doveli na vlast licemjere da tiraniziraju sljedbenike imana. Oni su ti koji su pod svojim skutima izlegli i uzgojili bezbožnike.
A što se ratnih nedaća i stradanja tiče, ona bi nanijela ogromnu štetu našoj kur’anskoj službi, budući da glavnina naše vrijedne i požrtvovane braće u službi nisu stariji od četrdeset pet godina života, te bi bili obavezni ići u rat i napustiti svetu kur’ansku službu. A da imam novca, sa svim zadovoljstvom uložio bih ga za oslobođenje te čestite braće od služenja u vojsci, iako za to potrebni iznos jeste hiljadu lira! Jer regrutiranje stotina naše aktivne braće u vojsku i njihovo bavljenje materijalnim džihadom pričinjava nedopustivu štetu našoj službi, čija vrijednost, osjećam, iznosi više od stotinu hiljada lira. Štaviše, odlazak Zekaija u vojsku tokom protekle dvije godine nanio nam je gubitak nematerijalnih koristi znatno veći od hiljadu lira.
Bilo kako bilo, Moćni Posjednik Veličine, Koji očisti lice neba prekriveno oblacima i u jednoj minuti ističe blistavo i sjajno Sunce na nebeskom licu, također je moćan ukloniti ove crne, tmurne i nemilosrdne oblake te ukazati šerijatske činjenice kao svijetlo Sunce sa svom lahkoćom, jednostavnošću i bez ikakvog gubitka.
To želimo od Njegove sveobuhvatne milosti, i tražimo od Njega, Slavljen je On, da nas za to ne zaduži visokom cijenom te da vrhovnom čelništvu podari razum, a srca nadari imanom. To nam je dovoljno, i pritom će se stvari i same podesiti te ispraviti.
ČETVRTO PROVOKATIVNO PITANJE
Neki pitaju sljedeće: Budući da je u vašim rukama svjetlo, a ne palica i toljaga, a od svjetla ne može se pobjeći niti iz njegove pojave nastaje šteta, zašto, onda, vašim prijateljima savjetujete to da budu na oprezu i zabranjujete im da ističu mnoge svijetle Poslanice Nura pred svim ljudima?
Sadržaj odgovora na ovo pitanje ukratko glasi:
Glave mnogih čelnika pijane su, ne čitaju, a i kad čitaju, ne razumiju, te pročitano pogrešno interpretiraju, prigovaraju i napadaju. Zbog toga i radi sprečavanja nasrtaja potrebno je ne ispoljavati svjetlost njima, sve dok se ne osvijeste i dok ne povrate trezvenost.
Osim toga, postoje mnogi neobjektivni, a oni poriču svjetlost ili zatvaraju oči pred njom, i to iz svojih osobnih pobuda i ciljeva ili, pak, iz straha i pohlepe.
Zbog toga ja također poručujem svojoj braći to da budu na oprezu i da paze na sebe u tom, i dužnost im je da ne pružaju činjenice onima koji ih nisu dostojni te da ne čine ništa što bi provociralo podozrivost zaljubljenika u dunjaluk i da ne izazovu sumnju na sebe.
ZAKLJUČAK
Danas sam primio pismo od Re’fet-bega te povodom pitanja o bradi Časnog Vjerovjesnika kažem sljedeće:
U hadisi-šerifu ustanovljeno je to da je broj dlaka koji opadne iz njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, časne brade ograničen, i nije veliki, odnosno, kreće se od trideset do četrdeset, a u svakom slučaju ne prelazi brojku od pedeset-šezdeset dlaka. Međutim, postojanje tih dlaka na hiljadama različitih mjesta navelo me je u jednom periodu na veliko i duboko promišljanje. Tad mi je palo na um sljedeće:
Dlake iz brade Časnog Poslanika, koje se sad nalaze na svim tim mjestima, nisu samo dlake iz njegove časne brade, već su to dlake i iz njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kose, a budući da časni ashabi, r.a., nisu željeli upropastiti ništa što potječe od njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su sačuvali i svijetle i mubarek vlati kose – kad god bi se on ošišao – koje su trajne. Dakle, te vlati brojem rastu do hiljadu, a što bi bilo ravno onom što se danas može naći.
Također mi se u srcu rodilo sljedeće pitanje: Da li je svaka vlat koja se nalazi sačuvana u nekoj džamiji i posjeduje autentičnu evidenciju stvarno potvrđena kao vlat iz njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kose, tako da bi naša posjeta toj džamiji bila umjesna?
Odjednom mi je u mislima sijevnulo to da su ove vlati sredstvo i povod za obilazak, a uzrok je taj da se u ovoj prilici učini salavat na Časnog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što je stjecište njegove ljubavi i uvažavanja. Na sredstvo ne treba gledati samo po sebi, već s gledišta činjenice da je ono tek sredstvo. Stoga, čak i ako vlat ne bi bila zaista jedna od vlati Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ona ispunjava funkciju tog sredstva sve dok se – pojavno – smatra da to jeste i dok je kod ljudi prihvaćena kao njegova, s.a.v.s. Dakle, ta vlat postane sredstvo ukazivanja poštovanja i ljubavi njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i činjenja salavata na njega. Stoga za identifikaciju i određenje porijekla vlati nije ni obavezno to da postoji nepobitan dokaz, već je dovoljno da ne postoji nešto što nepobitno dokazuje suprotno, a budući da ono što ljudi prihvate i na šta ummet pristane te oko čega se usaglasi jeste neka vrsta autoritativnog dokaza.
Ako bi se neki bogobojazni ljudi usprotivili ovakvim stvarima, bilo s gledišta bogobojaznosti, predostrožnosti bilo postupanja s odlučnošću, na pitanje vlati prigovorili bi s ličnog stanovišta. Pa ako bi bilo rečeno da je to novotarija, spadala bi u pohvalnu novotariju, jer je to sredstvo činjenja salavata na Časnog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Re’fet-beg u svom pismu kaže: ‘Ovo pitanje postalo je predmet rasprave među braćom.’ Ja poručujem svojoj braći: Nemojte raspravljati o onom iz čega je moguće izbijanje nesloge i sukobljavanje! Moraju naučiti istraživati stvari bez sporenja, na način razmjene mišljenja!
بِاسْمِهِ سُبْحَانَهُ وَاِنْ مِنْ شَيْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ
اَلسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللّٰهِ وَ بَرَكَاتُهُ
U Njegovo ime, Slavljen je On!
“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Cijenjena moja braćo iz Senirkenta, gospodo Ibrahime, Šukri, hafize Bekire, hafize Husejne, i hafize Redžebe, na tri pitanja koja ste mi poslali po hafizu Tevfiku od davnina prigovor stavljaju bezbožnici:
Prvo, izričiti smisao Allahovih, Uzvišen je On, riječi:
حَتَّى اِذَا بَلَغَ مَغْرِبَ الشَّمْسِ وَجَدَهَا تَغْرُبُ فِى عَيْنٍ حَمِئَةٍ
“Kad stiže do mjesta zalaska Sunca, nađe ga kako zalazi u jedan mutan izvor” (El-Kehf: 86), jeste taj da je on vidio zalazak sunca u vodu jednog blatnjavog i vrućeg vrela.
Drugo, gdje se nalazi bedem Zul-Karnejnov?
Treće, silazak hazreti Isaa, a.s., i pogubljenje Dedždžala od njega pred smak svijeta?
Odgovori na ova tri pitanja opširni su, pa ćemo ih mi ovdje samo ukratko naznačiti kroz sljedeće:
Ajeti Kur’ani-Kerima utemeljeni su na stilovima arapskog jezika i u formi koju razumiju obični ljudi po njihovoj vanjštini. Stoga su mnoga pitanja iznesena kroz metafore i kroz navođenje primjera.
Tako smisao Njegovih, Slavljen je On, riječi: تَغْرُبُ فِى عَيْنٍ حَمِئَةٍ
“(...) zalazi u jedan mutan izvor”, jeste sljedeći:
Zul-Karnejn vidio je Sunce kako zalazi u nešto što nalikuje jednom kaljavom i vrelom izvoru, na obali Atlantskog okeana ili je, pak, zalazak promatrao u krateru užarenog i zadimljenog vulkana.
Drugim riječima, on je golim okom promatrao zalazak Sunca na obali Atlantika, u dijelu koji mu je izdaleka izgledao kao široki vodeni rezervoar ili kao bazen te je izvana promatrao njegov zalazak iza gustih isparina koje su se, zbog žestoke vrućine ljetnog sunca, podizale iz močvarnih voda koje su se nalazile uz obalu Atlantika. Ili je promatrao iščezavanje Sunca – koje je nebesko oko – u užarenom vrelu koje se tek bilo provalilo na vrhu vulkanske planine, koja je izbacivala magmu pomiješanu s prašinom, stijenjem i tekućom lavom.
Zaista, slikoviti i nadnaravni izrazi Kur’ani-Kerima ovom rečenicom upućuju u mnoge teme.
Najprije, putovanje Zul-Karnejnovo bilo je u smjeru zapada, i to u vrijeme žestoke vrućine, prema močvarnim predjelima, a desilo se upravo u vrijeme zalaska Sunca i u vrijeme erupcije vulkana. Svim ovim pokazateljima ajeti-kerim ukazuje na teme ispunjene poukom, od kojih je jedna potpuno osvajanje Afrike.
Zna se to da je vidljivo kretanje Sunca prividno, a dokaz je, ustvari, neprimjetnog kretanja Zemlje – koje se ne osjeti – i ono donosi vijesti o tome. Dakle, smisao u ajetu nije suština zalaska.
Osim toga, riječ “izvor” jeste usporedba, budući da ogromno more izdaleka izgleda kao mali bazen. Otud poređenje mora – što se nazire iza pjene i isparina nastalih pri oslobađanju toplote, iz baruštine i lokve – s “mutnim izvorom”, dakle, vrelom koje izbija iz blata, ali i samo korištenje riječi عَيْنٍ “‘ajn”, koja u arapskom jeziku ima značenje “izvor”, “Sunce”, “oko”, sadrži fini slikoviti smisao te pouzdanu prikladnost.
Kako god je, zbog daljine, zalazak Sunca u očima Zul-Karnejna izgledao tako, jednako je tako i kur’ansko obraćanje koje se spušta s Visokog Arša koji dominira nad nebeskim tijelima adekvatno ovom nebeskom obraćanju, pa su u skladu s Njegovom veličinom i uzvišenošću Njegove riječi da je Sunce potčinjena svjetiljka u ugostilištu Milostivog i da se skriva u “vrelu” Gospodarevom, a to je Atlantski okean. Na taj način, svojim nadnaravnim stilom Kur’an izražava to da je more “vreli izvor”. Zaista, upravo tako more izgleda nebeskim tijelima.
Ukratko: Izraz “mutni izvor” za Atlantski okean na snazi je u odnosu na Zul-Karnejna koji je izdaleka vidio to more kao vrelo vode. A što se kur’anske perspektive koja je bliska svemu tiče, on ne gleda na isti način kao što gleda Zul-Karnejn, a koji gleda izdaleka i čiji je pogled pomiješan s iluzijom, već budući da je on sišao s nebesa i da ima puni pregled, on na Zemlju gleda kao na poljanu ili palaču, a ponekad i kao na bešiku i na stranicu. Dakle, kur’anski izraz “vrelo” za ogromno more prekriveno pjenom i isparinama, a to je Atlantik, iznosi na vidjelo njegovu visinu, istaknutost, uzvišenost i veličinu.
Vaše Drugo Pitanje
Gdje se nalazi bedem Zul-Karnejnov? I ko su Je’džudž i Me’džudž?
Odgovor: Ranije sam napisao jednu poslanicu o ovoj temi, te sam time u to vrijeme prinudio bezbožnike na šutnju. S tim što sad ne posjedujem to djelo, a usto, memorija me ne služi i zakazala je. Povrh svega, ovo pitanje dotaknuto je u Trećoj grani Riječi dvadeset i četvrte. Stoga ćemo s krajnjom jezgrovitošću ukazati na dvije-tri tačke koje se tiču ove teme, i to kako slijedi.
Na temelju onog što iznose učenjaci i istraživači, polazeći od činjenice davanja naziva “Zu” jednom broju kraljeva iz Jemena – naprimjer, Zul-Jezen – te s ukazom na naziv Zul-Karnejn, dakle, ovaj Zul-Karnejn nije Aleksandar Veliki (Makedonski), već je on jedan od jemenskih kraljeva koji je živio u vrijeme hazreti Ibrahima, a.s., i koji je stjecao znanje od hazreti Hidra, a.s., dok se Aleksandar Makedonski pojavio nekih tri stotine godina prije rođenja Isaovog, a.s., a znanje je stjecao kod Aristotela.
Historija koju je čovjek zabilježio označava događaje do prije tri hiljade godina u prošlost. Stoga se s gledišta ove nepotpune i manjkave historije ne mogu ispravno prosuđivati dešavanja iz vremena prije hazreti Ibrahima, a.s., te ih ona spominje kao legende, bilo da ih poriče, bilo da ih navodi veoma kratko i šturo.
Što se tiče razloga zbog kojih je Zul-Karnejn u komentarima postao poznat kao Aleksandar, oni potječu iz sljedećeg:
Ili je jedan od naziva Zul-Karnejnovih bio Aleksandar (Iskender), te je on Iskender Veliki i Iskender Stari;
ili je razlog činjenica da kad Kur’ani-Kerim navodi neki nebitan događaj, navodi ga zato što je taj sitni događaj indikator i ukaz na jedan aspekt drugog, bitnog i univerzalnog dešavanja. Otud, Aleksandar Veliki, koji je Zul-Karnejn, svojim vjerovjesničkim uputama utemeljio je izgradnju čuvenog Kineskog zida između nasilnog naroda i potlačenog naroda, kako bi od ovih drugih odbio najezdu prvih. Na isti način brojne druge velike vojskovođe i kraljevi moćni poput Aleksandra Makedonskog slijedili su njegov primjer – s aspekta konkretnih zbivanja – dok je jedan dio vjerovjesnika i duhovnih stožera – koji su vladari čovječanstva na planu duhovnosti – išao njegovim stopama u domenu duhovnosti i upute. Svi oni podigli su bedeme među planinama, koji su bili važno sredstvo zaštite potlačenih od zla agresora. Zatim su na vrhovima uzvišenja sagradili kule, te su zaštite podigli bilo lično, svojom fizičkom snagom, bilo po uputstvima, instrukcijama i planovima. Poslije su oko naselja gradili bedeme, a unutar njih utvrde, sve dok nije došlo vrijeme upotrebe najnovije artiljerije i velikih ratnih brodova, koji i sami jesu poput pokretnih tvrđava.
Dakle, taj zid kojeg je sagradio Zul-Karnejn, a to je najpoznatiji zid na svijetu čija duljina dostiže razdaljinu od nekoliko dana putovanja, on je sagradio kako bi odbio najezdu opakih naroda koje je Kur’an nazvao Je’džudž i Me’džudž, a njih je, opet, historija označila kao plemena Mandžura i Mongola, koji su mnogo puta razorili ljudsku civilizaciju. Oni su nadirali iza planinskog vijenca Himalaja, te su palili i žarili istočno i zapadno. Taj zid podignut je između dviju planina blizu planinskog lanca Himalaja, a kako bi bila odbijena najezda tih barbarskih plemena i kako bi bili spriječeni njihovi brojni napadi na potlačene narode Kine i Indije. Te kako god je Zul-Karnejn tad utemeljio ovaj zid, isto su tako i mnogi drugi bedemi izgrađeni zalaganjem drevnih perzijskih kraljeva u brdima Kavkaza, u oblasti prolaza Derbend, i to kako bi odbili pljačkanje, pustošenje i ofanzive koje su poduzimala plemena Tatara. Postoje i mnogi drugi bedemi ove vrste.
Budući da se Kur’ani-Kerim obraća čovječanstvu u cjelovitosti, on konkretnim navodom jednog pojedinačnog događaja priziva u sjećanje sva druga dešavanja slična njemu. S ovog gledišta razlikuju se predaje i mišljenja komentatora o temi zida i Je’džudža i Me’džudža.
Osim toga, Kur’ani-Kerim ponekad u svojim navodima prelazi s jednog događaja na drugi udaljeni događaj, iz razloga govornih i smislenih relacija, tako da onaj ko ne poznaje dotične relacije pomisli da su vremena dešavanja tih dvaju događaja bliska jedno drugom. Na taj način, izvještaj Kur’ana o nastanku Smaka svijeta nakon rušenja bedema nije iz razloga njihove vremenske bliskosti dešavanja, već s gledišta podudarnosti dviju prigoda iz ugla govorne asocijacije, odnosno činjenice da kao što će zid biti srušen, tako će se srušiti i dunjaluk.
Zatim, planine, a koje su naravni, čvrsti i nesavladivi Božiji zidovi, neće se sa zemljom sravniti sve dok ne nastupi Smak svijeta. I ovaj zid jednako je tako čvrst poput planine, i neće biti srušen sve do nastupanja Smaka svijeta. Mnogi njegovi dijelovi održat će se čak i ako na njemu budu izvršene promjene tokom vremena kroz razaranja i obrušavanja.
Tačno! Kineski zid, a koji je samo jedan pojedinačni zid iz mnoštva zidova Zul-Karnejnovih, još uvijek stoji i vidljiv je, uprkos protjecanju hiljada godina. On se proučava jednako kao što se uči dugački stih napisan ljudskom rukom na stranici Zemlje i iščitava se kao jedan oformljeni okamenjeni redak s poukom drevne historije.
Vaše treće pitanje
Odnosi se na ubistvo Dedždžalovo od strane Isaa, a.s. U Pismu prvom i u Pismu petnaestom jeste potpun odgovor za vas, a i sasvim je kratak.
بِاسْمِهِ وَاِنْ مِنْ شَيْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ
اَلسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللّٰهِ وَ بَرَكَاتُهُ
U Njegovo ime, Slavljen je On!
“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,
dvojici moje iskrene, požrtvovane i cijenjene braće, hodži Sabriju i hafizu Aliju!
Vaše bitno pitanje o pet nespoznajnih stvari koje su navedene u završnici sure Lukman zahtijeva krajnje važan odgovor, s tim što – nažalost – ja podnosim izvjesna duhovna i materijalna stanja koja me sprečavaju da dam zadovoljavajući odgovor. I pored toga, samo ću ukazati, u krajnje skraćenoj i uopćenoj formi, na nekoliko tačaka za koje se veže vaš upit.
Svrha ovog vašeg pitanja jeste ukaz da bezbožnici stavljaju prigovor na činjenicu da su vrijeme spuštanja kiše i spol zametka u maternici svrstani u gajb (nespoznajne stvari) te da kritiziraju sljedećim riječima: Vrijeme kiše moguće je odrediti u meteorološkim stanicama, što znači da je poznato i drugima mimo Allaha, a i spol zametka u majčinoj maternici, muški ili ženski, moguće je saznati pomoću rendgenskih zraka. Znači da je moguće saznati spomenutih pet nespoznajnih stvari.
Odgovor: Najbitnije činjenice i najdragocjeniji kvaliteti u svemiru jesu postojanje, život, svjetlo i milost. Njih četvero izravno su i bez posrednika te zaklona projicirani prema Božijoj subjektivnoj moći i htijenju, dok kod drugih Božijih tvorevina pojavne uzročnosti zastiru djelovanje i raspolaganje Božije moći, a konstantni zakoni i nepromjenljiva pravila prikrivaju – do izvjesne granice – Božiju volju i htijenje. Dakle, ti zastori i pokrovi nisu postavljeni pred postojanje, život, svjetlo i milost, iz razloga odsustva svrhe njihovog postojanja u ovim stvarima.
Pa, budući da su milost i život dvije najbitnije činjenice u postojanju te da je kiša izvor života i stjecište milosti, uostalom, ona čak i jeste sušta milost, dakle, nužno je to da faktori uzročnosti ne stoje kao zastori pred njom niti da neka ustaljena pravilnost njenog dolaska prekrije Božije subjektivno htijenje. To je zbog toga da bi svaka jedinka u svako vrijeme bila prinuđena u svemu iskazivati zahvalnost i ispoljavati pobožnost, skrušeno se obraćati i moliti u dovi. Jer, kad bi se te stvari vladale po izvjesnom pravilu, vrata zahvalnosti Allahu, Uzvišen je On, i molbe od Njega, zatvorila bi se zbog oslanjanja na taj ustaljeni zakon.
Tako, naprimjer, po pitanju izlaska sunca, i pored dobro poznatih koristi koje se u tom nalaze, a imajući u vidu to da je taj izlazak vezan određenom pravilnošću i periodičnošću, od Allaha, Slavljen je On, ne moli se za izlazak niti Mu se na njemu iskazuje posebna zahvala niti se on ubraja u stvari iz nespoznajnog, s obzirom na to da ljudski rod znanošću do koje je dostigao saznaje tu činjenicu te posredstvom postojeće zakonitosti zna kad će se desiti izlazak Sunca sljedećeg dana.
Međutim, pojedinosti vezane za pojavu kiše nisu u vezi s nekim ustanovljenim pravilom, stoga su ljudi u svakom trenutku prinuđeni ponižavati se i moliti od Božije milosti. A budući da ljudsko znanje nije sposobno odrediti vrijeme padanja kiše, nju su ljudi primili kao posebnu blagodat koja dolazi isključivo iz riznice Božije milosti, te svom Gospodaru iskreno i istinski zahvaljuju na njoj. I tako je ovaj ajeti-kerim uvrstio vrijeme padanja kiše među pet stvari iz nespoznajnog s gledišta kojeg smo naveli.
A što se prognoziranja vremena u meteorološkim opservatorijima, kao i uvjeta te uvodnih pojava pred oborine tiče, a odatle i određivanja vremena padanja kiše, to nije znanje iz nespoznajnog, već je to znanost iščitavanja nekih uvodnih pojava pred padanje kiše, onda kad se ona, nakon nastanka u domenu nespoznajnog, primakne svijetu pojavnosti, jednako kao što se nekad daju predosjetiti i najskrivenije stvari iz nespoznajnog dok se dešavaju ili, pak, neposredno pred njihovo dešavanje. Ovakvo što ne ubraja se u poznavanje nespoznajnog, već je to poznavanje dotičnog bivanja ili bliskog bivanja.
Čak i ja u svojim nervima nalazim jedan istančan predosjećaj kiše koja nadolazi, ponekad i dvadeset i četiri sahata prije nego što ona dođe. To znači da kiša posjeduje uvodnice i prethodnice, a te prethodnice ogledaju se u vidu sparine koja daje predosjetiti nadolazeću kišu. Dakle, to stanje bude sredstvo stjecanja ljudskog saznanja po jednom ustanovljenom pravilu i dosezanja do spoznaje stvari koje su se otisnule i potekle iz nespoznajnog, ali još nisu ušle u svijet pojavnosti.
A što se silaska kiše koja još nije zakoračila u svijet pojavnosti niti izašla iz Božije milosti njezinim osobnim htijenjem tiče, znanje o njemu isključivo je u nadležnosti Poznavaoca svega nespoznajnog.
Preostala je druga tema, a ona je saznanje o spolu zametka u majčinoj maternici rendgenskim zracima.
Ovo saznanje uopće nije u opreci sa značenjem ajeti-kerima:
وَ يَعْلَمُ مَا فِى اْلاَرْحَامِ “Samo On zna šta je u maternicama” (Lukman: 34), u smislu nespoznajnog. Naime, smisao znanja spomenutog u ajetu ne svodi se samo na spolnost, odnosno na muškost ili ženskost zametka, već je smisao u poznavanju svih originalnih sposobnosti svojstvenih tom djetetu, a koje su začeci životne sudbine i središte svih stanja koja će ono steći u budućnosti, pa čak i spoznaja divnih pečata i monograma Samoopstojnog Stvoritelja vidljivih u njegovoj fizionomiji. Sve to sadržano je u spomenutom značenju, te je znanje o tom djetetu i o spomenutim aspektima isključivo u posjedu Poznavaoca nespoznajnog. Tako, čak i kad bi se ujedinile stotine hiljada mišljenja ljudi prodornih i pronicljivih poput rendgenskih zraka, ne bi bila sposobna razotkriti čak ni stvarne crte lica djeteta, a to su karakteristike koje sadrže informacije koje će učiniti da se ono razlikuje od svakog drugog pojedinca u cijelom ljudskom rodu; pa kako bi tek onda oni mogli razotkriti duhovne crte i karakteristike u djetetovim sposobnostima i moćima koje su na stotine hiljada puta čudesnije od crta lica!
U uvodu rekli smo sljedeće: Postojanje, život i milost jesu među najvažnijim činjenicama u svemiru; oni posjeduju najuzvišeniji položaj i stepen u njemu. Stoga su te sveobuhvatne i vitalne činjenice u svim svojim pojedinostima i rafiniranostima usmjerene prema subjektivnoj Allahovoj volji, Njegovoj subjektivnoj milosti i Njegovom subjektivnom htijenju.
A jedna od tajni tog poretka jeste ta da je život sa svim svojim ustrojstvima ishodište zahvalnosti (Allahu) i poluga za čin pobožnosti i slavljenja (Allaha). Stoga pred njih nije postavljeno nikakvo ustaljeno pravilo koje bi zaklonilo od viđenja Božije subjektivno htijenje, niti su postavljeni pojavni posrednici koji bi zakrili Njegovu, Slavljen je On, subjektivnu milost.
Postoje dvije Allahove manifestacije u fizičkim i duhovnim crtama zametka.
Prva manifestacija ukazuje na Njegovu, Slavljen je On, Jedinost, Jednoću i Samoopstojnost, budući da zametak, podudarnošću svojih osnovnih organa i udova te identičnošću svojih ljudskih ustrojstava s ostatkom ljudskog roda, svjedoči jedinost svog Stvoritelja. Dakle, taj zametak, izričitošću ovog jezika, kao da povikuje: Onaj Koji je meni podario ovu fizionomiju i formu organizma jeste Onaj Koji je to isto podario cjelokupnom ljudskom rodu, a koji mi je sličan u temeljnim funkcijama i organima; On, Slavljen neka je, Stvoritelj je svih živih bića.
Dakle, ovaj jezik zametka nije iz nespoznajnog, već je poznat i moguće ga je saznati i dosegnuti, budući da on slijedi jedno ustanovljeno pravilo te se kreće u skladu s određenim sistemom i u skladu sa svojom vrstom; to je vječiti jezik i grana koja se spustila iz domena nespoznajnog u svijet pojavnosti.
Druga manifestacija jeste ta da zametak jezikom karakteristika svojih subjektivnih sposobnosti i potencijala, kao i osobnim crtama lica proklamira i ukazuje na izbor svog Stvoritelja i na Njegovo apsolutno htijenje, Njegovu subjektivnu volju i Njegovu subjektivnu milost, ali, istovremeno, i na sav glas dokazuje to da nije ograničen našim propisima. Ovaj jezik dolazi iz domena koji je još skriveniji od gajba, odnosno nespoznajnog, te ga prije nego što se pojavi ne može vidjeti niko izuzev Onog Koji posjeduje bespočetno znanje i niko ga ne može shvatiti i obuhvatiti mimo Njega. Dakle, viđenjem tek jednog od hiljade ustrojstava u karakteristikama tog zametka u maternici nemoguće je spoznati to ljudsko biće.
Ukratko: Karakteristične odlike jednog zametka i crte njegovog lica pokazatelj su Božije Jedinosti i autoritativan su dokaz Božije volje i htijenja.
Ako nas Uzvišeni Allah podrži, bit će napisano još nekoliko crtica o pet stvari iz nespoznajnog, budući da vrijeme i moje stanje trenutno ne dozvoljavaju više od ovog. Ovim zaključujem.
اَلْبَاقِى هُوَ الْبَاقِى
Neprolazni, On je jedini Neprolazni!
Said Nursi
سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا اِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ
* * *
بِاسْمِهِ سُبْحَانَهُ ◆ وَاِنْ مِنْ شَىْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ
اَلسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَعَلٰۤى اِخْوَانِكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ وَبَرَكَاتُهُ
U Njegovo ime, Slavljen je On!
“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, uvijek i zauvijek!
Moj cijenjeni, iskreni i zainteresirani brate Re’fet-beže,
u svom pismu pitaš me o deset rafiniranih svojstava, a budući da ja nisam u stanju poučavati sufijski tarikat te da učenjaci nakšibendijskog tarikata posjeduju pisana djela o deset rafiniranosti, za sada moja dužnost jeste razotkrivanje i izvođenje kur’anskih smislova, a ne prenošenje tema koje su već dostupne u knjigama, pa se, onda, nemoj naljutiti ako ti ne mogu pružiti detaljan odgovor. Samo ću ti saopćiti sljedeće:
Imam Er-Rabbani deset rafiniranih svojstava definirao je kao: Srce, duh, tajnu, skriveno i najskrivenije. Spomenuo je i to da svaki od četiri ljudska praelementa posjeduje po jednu ljudsku rafiniranost koja je prikladna i u harmoniji s njim. Uopćeno je spomenuo i uspon svake od tih rafiniranosti i njena stanja u svakom nivou tokom duhovnog vladanja i postupanja.
Što se mene tiče, smatram to da su mnoge rafiniranosti ukomponirane u sveobuhvatnoj ljudskoj naravi i njegovoj spremi za život, samo što je njih deset postalo čuveno. Čak su i mudraci i učenjaci pojavnih nauka tih deset rafiniranih svojstava također postavili za temelj svoje filozofije, iako u jednom drugačijem obliku, te su rekli: Pet pojavnih osjetila prozori su ili uzorci za pet unutarnjih čuvstava. Pa čak su i deset ljudskih rafiniranosti, koje su poznate i neukim masama i učenjacima, u skladu s deset rafiniranosti definiranih od strane sljedbenika sufijskih tarikata. Tako, naprimjer, svijest, nervi, osjećanja, um, strast, seksualni nagon i srdžba, ako se nadodaju na srce, duh i tajnu, obrazuju se kao deset rafiniranosti, samo u jednom drugom vidu. A postoje i mnoga druga rafinirana svojstva mimo ovih, poput poriva, nagona, predosjećanja i dr.
Kad bi sve činjenice o ovoj temi bile napisane, veoma bi se oduljilo, stoga sam prinuđen skratiti detalje, a imajući u vidu kratkoću vremena.
Što se tvog drugog pitanja koje se vezuje za istraživanje nominalnog i doslovnog smisla tiče, odgovaram to da, kako god ih općenito pokazuju knjige arapske gramatike na svom početku, isto su tako i knjige stvarnosti poput Riječi i Pisama dale njihovo dovoljno pojašnjenje s primjerima, te bi bilo suvišno odugovlačiti s pojašnjenjem nekom ko poput tebe posjeduje bistrinu uma i izoštrenu moć zapažanja.
Jer, ukoliko pogledaš u ogledalo s gledišta da je ono staklo, uočavaš njegovu staklenu materiju, a tvoj lik koji se u njemu odražava postane nešto sporedno. Međutim, ako je svrha gledanja u ogledalo viđenje tvog mubarek-lika koji se u njemu odražava, pred tobom ukazat će se nasmijan lik Re’fetov, tako da te navede na izricanje: “(...) Neka je Uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!”(El-Mu’minun: 14), dok staklo ogledala bude nešto sporedno.
U prvom pogledu staklo predstavlja “nominalni smisao”, dakle, želi se istaknuti značaj stakla ogledala, dok lik osobe u njemu jeste “doslovni smisao”, koji se ne naznačuje.
Dok u drugom pogledu staklo je “doslovni smisao”, dakle, u staklo se ne gleda zbog njega samog, lik osobe refleksija je, smisao je u prvom planu i on je, dakle, “nominalni smisao”.
Otud u knjigama gramatike refleksija s nekog aspekta ulazi u sastav definicije imena, ‘ukazuje na smisao u sebi’, dok staklo ili ogledalo ulazi u sastav definicije slova (naslova), koja glasi ‘ono što ukazuje na smisao u nečem drugom’.
Kur’anski pogled sve postojeće i sva bića u svemiru stavlja u poziciju slova, dakle, u poziciju izražavanja smisla koji se nalazi u nečem drugom, što znači da ona izražavaju manifestacije Lijepih Imena i uzvišenih svojstava Moćnog Stvoritelja što se ukazuju u stvorenjima.
Dok pogled mrtve filozofije jeste taj da ona na bića uglavnom pogleda u nominalnom smislu, te joj se stope okliznu i ona upada u močvaru prirode.
Bilo kako bilo, vrijeme mi ne dozvoljava da puno govorim, čak ne mogu napisati ni posljednji, bitni dio Indeksa, koji je lahak i jednostavan. Poselami svoje kolege sa studija, a posebno Husreva, Bekira, Rušdija, Lutfija, šejha Mustafu, hafiza Ahmeda, Sezaija, Muhammeda i hodže. Ja činim dovu za čednu i mubarek-dječicu u vašoj mubarek-kući.
Vaš brat
Said Nursi