15 / 34

ČETRNAESTİ ODSJAJ

6,615 words31 min read

Sastoji se od dva stava

Prvi stav jeste odgovor na dva pitanja.

بِاسْمِهِ سُبْحَانَهُ وَاِنْ مِنْ شَيْءٍ اِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدِهِ

اَلسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللّٰهِ وَ بَرَكَاتُهُ

U ime Njegovo, Slavljen je On!

“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.”

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Moj cijenjeni i iskreni brate, Re’fet-beže, odgovor na pitanje koje ste postavili o ‘Sevru i Hutu’ (Biku i Ribi) već je naveden u nekim Poslanicama. Ranije sam u Trećoj grani Riječi dvadeset i četvrte objasnio dvanaest bitnih pravila unutar dvanaest načela za ovu vrstu tema, i ta pravila predstavljaju bitno polazište za odbijanje sumnji i umišljaja koji se pojavljuju o časnim hadisima, a i svako ovo pravilo valjana je osnova za objašnjenje raznih interpretacija koje su u vezi s vjerovjesničkim hadisima.

Nažalost, ja se trenutno bavim saznanjima srca, odnosno postoje vanredna stanja koja me sprečavaju da se bavim znanstvenim temama. Stoga nisam u mogućnosti na vaše pitanje dati zadovoljavajući odgovor, a ako to Allah pospješi i otvori nadahnuće srca, ja sam prinuđen pozabaviti se njime. Moguće je to da na pitanja bude odgovoreno ukoliko se budu podudarila s nadahnućem, pa stoga nemojte osjetiti tjeskobu. Jer, ja ne mogu odgovoriti na svako od vaših pitanja na način koji u potpunosti zadovoljava. Eto, ovaj put kratko ću odgovoriti na vaše pitanje.

Ovog puta u vašem pitanju navodite sljedeće:

Vjerski učenjaci kažu da Zemlja stoji na Ribi i Biku, iako je geografski definirano to da je ona planeta koja lebdi i kreće se svemirom, poput bilo kojeg drugog nebeskog tijela. Dakle, nema niti bika niti ribe!

Odgovor: Postoji vjerodostojna hadiska predaja koja se pripisuje Ibn Abbasu, r.a., i koja kaže: “Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitali su: ‘Na čemu stoji Zemlja?’ On je odgovorio: عَلَى الثَّوْرِ وَالْحُوتِ ‘Na Biku i Ribi.’” U jednoj drugoj predaji jedanput rekao je: عَلَى الثَّوْرِ ‘Na Biku’, a drugi put: عَلَى الْحُوتِ ‘Na Ribi.’ Međutim, jedan broj hadiskih učenjaka, a naročito židovski učenjaci koji su primili islam, ovu predaju poistovjetili su sa smislom nekih praznovjernih legendi porijeklom iz tradicije Benu Israila. Oni su smisao hadisa promijenili i podesili, dajući mu time jedno neobično i čudno značenje, a budući da su hadis prilagodili pripovijetkama o biku i ribi koje su vidjeli u ranijim knjigama.

Mi ćemo ovdje ukratko naznačiti tri temelja i tri gledišta uz odgovor na vaše pitanje.

Prvi temelj: Neki židovski učenjaci nakon primanja islama prenijeli su svoje prethodno znanje u islam, te je to znanje došlo u naslijeđe islamu, odnosno postalo je sadržano u islamskim znanostima. Zna se, međutim, to da njihove ranije znanosti imaju pogreške; stoga te pogreške, bez sumnje, vode porijeklo od njih, a ne iz islama.

Drugi temelj: Izvjesna poređenja i simbolika, kad god se predaju s posebnih ljudi na obične ljude, odnosno kad se prenesu s učenih na neuke, tokom vremena budu usvojeni kao materijalna istina, dakle, kao da su stvarne činjenice, a ne tek poređenja.

Tako, naprimjer, dok sam bio dječak, desilo se pomračenje Mjeseca, pa sam upitao svoju majku: ‘Šta se desilo s Mjesecom?’ Ona odgovori: ‘Progutala ga zmija.’ Rekoh: ‘Ali on se vidi!’ Ona odgovori: ‘Zmije na nebu providne su poput stakla, kroz njih se vidi ono što im je u stomaku.’ Kasnije sam se često sjećao ovog doživljaja i pitao se: ‘Kako se jedno praznovjerje, toliko udaljeno od istine, može proširiti do ove mjere i ukazati se na jeziku moje majke, koja je sasvim temeljita i ozbiljna u svom govoru?’

Međutim, izučivši astronomiju, vidio sam da oni koji govore jednako kao što je govorila moja majka, ustvari, prihvataju izvjesnu simboliku kao konkretnu činjenicu. Naime, astronomi su dva luka koja nastaju presijecanjem Sunčeve putanje, što je oblast zodijaka i kružna skala sunčevih stepeni, s Mjesečevom putanjom, što je skala Mjesečevog odstupanja i mijena, na zgodan način usporedili s dvije ogromne zmije i nazvali ih “tinninejn – dva zmaja”. Jednu tačku presijecanja tih dviju putanja nazvali su “glavom”, a drugu “repom”, pa kad Mjesec stigne do “glave” a Sunce do “repa”, desi se to da Zemlja – kako nam to objašnjavaju astronomi – dođe u “interpoziciju”, odnosno to da se Zemlja nađe sasvim u sredini između Sunca i Mjeseca, pa nastupi pomračenje Mjeseca. Drugim riječima, desi se kao da je Mjesec, prema gore navedenoj simbolici, ušao u usta “zmaja”.

Na taj način, kad je ova visokoznanstvena metafora tokom vremena ušla u govor običnih ljudi, metafora se preobrazila u ogromnog i konkretnog zmaja koji “guta” Mjesec!

Na isti način, i dvojici grandioznih meleka s nazivima Bika i Ribe ovaj naziv dat je kao jedna fina i uzvišena metafora te kao izvjesna oznaka koja sadrži pouku. Međutim, kad je fina metafora iz stilskog i uzvišenog jezika vjerovjesništva prešla u jezik masa, tokom vremena metafora se preobratila u konkretnu stvarnost, te su dva meleka kod njih doslovce poprimila lik ogromnog bika i strahovite ribe.

Treći temelj: Kako god u Kur’ani-Kerimu postoje manje jasni ajeti s prenesenim značenjem, a koji u osjetljive i duboke znanstvene teme upućuju mase kroz poređenja i metafore, jednako tako i u hadisi-šerifu postoje manje jasni hadisi, koji obimne činjenice izražavaju poređenjem pristupačnim običnim ljudima. Jedan takav primjer jeste onaj koji smo već naveli u nekim drugim Poslanicama:

Kad se jednom u društvu Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, začuo veoma jak i dubok tresak, on je rekao: ‘Ovo je zvuk kamena što se već sedamdeset godina kotrlja, i sad je stigao na dno Džehennema.’

Nakon što je proteklo nekoliko minuta, neko donese vijest da je izvjesna osoba, poznati licemjer koji je doživio sedamdesetu godinu života, umro.

Tako je u javnost stigla jedna stvarna činjenica koju je u gornjem poređenju naveo Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

A što se tvog pitanja tiče, navest ćemo tri gledišta.

Prvo gledište: Allah, Slavljen je On, odredio je četvoricu znamenitih meleka na Aršu i na nebesima za nadzor u domenu Svog Gospodarenja. Ime jednog jeste “Nesir” (Orao), a ime drugog “Sevr” (Bik).

A za Zemlju, koja je mala sestra i odana družica nebesa, dva meleka imenovana su kao nadzornici, i oni je nose. Jedan se zove “Sevr” (Bik), a drugi “Hut” (Riba). Smisao njihovog nazivanja ovim imenima jeste taj da se Zemlja sastoji od kopna i od mora, odnosno od suhog tla i od vode. Vodu nastanjuju vodene životinje, odnosno ribe, a kopno i suho tlo nastanjuje bik, i to s obzirom na to da je u središtu čovjekovog života zemljoradnja, a ona počiva na plećima bika.

Budući da su dva meleka zadužena da upravljaju Kuglom zemaljskom i da je nadziru, onda svakako treba pronaći neki aspekt povezanosti roda riba s rodom bika.

وَالْعِلْمُ عِنْدَ اللّٰهِ Možda su poimanja ta dva meleka u alemi-melekutu i u alemi-misalu u obliku ribe i bika.

Ukazujući na ovu vezu i prigodu te upirući prstom u te dvije vrste zemaljskih stvorenja, onaj kojem je dat najsadržajniji poslanički govor, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: َاْلاَرْضُ عَلَى الثَّوْرِ وَالْحُوتِ “Zemlja počiva na biku i ribi”, te je jednom kratkom i jasnom rečenicom iskazao golemu i duboku činjenicu koju je nekad nemoguće iskazati na cijeloj stranici teksta.

Drugo gledište: Ako bi neko upitao: “Na čemu počiva ova država”, odgovor bi bio: عَلَى السَّيْفِ وَ الْقَلَمِ “Na sablji i peru”, odnosno država se oslanja na moć, hrabrost i polet vojničke sablje te na znalaštvo i pravednost činovničkog pera.

S obzirom na to da je Zemlja stanište živih bića, a gospodin među živim bićima jeste čovjek te s obzirom na to da je glavnini ljudi koji borave na obalama izvor prihoda od riba, dok ostali opstaju o zemljoradnji koja počiva na plećima bika, a njihov bitan dio trgovine usmjeren je na ribu, stoga kako god je valjano reći da država počiva na sablji i peru, također se može reći to da Zemlja počiva na biku i na ribi. Jer, čim bi se bik uklonio s posla, a riba prestala polagati na milione jajašaca u jednom nizu, ne bi bilo opstanka za čovjeka i život bi propao, te bi Mudri Stvoritelj, Slavljen je On, uništio Zemlju.

I zato je Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na gornje pitanje odgovorio s uzvišenom mudrošću i s nadnaravnom snagom izraza, u dvije riječi, ističući jednu prostranu činjenicu vezanu za mjeru u kojoj je život čovjeka vezan uz životinje te je rekao:

َاْلاَرْضُ عَلَى الثَّوْرِ وَالْحُوتِ “Zemlja počiva na biku i na ribi.”

Treće gledište: Po viđenju drevne astronomije, Sunce se kreće. Svakih trideset stepeni Sunčeve rotacije označili su određenim “sazviježđem”, pa ako bi se povukle zamišljene linije između položaja zvijezda u dotičnom sazviježđu, nastao bi oblik u liku lava, ili vage, ili bika, ili ribe, ili sl., te su dotična sazviježđa i nazvali tim imenima.

Međutim, moderna astronomija smatra to da se Sunce ne kreće. Drugim riječima, dotična sazviježđa prestaju imati funkciju te nužno slijedi to da se ova nefunkcionalna sazviježđa i njihove ogromne putanje, ustvari, nalaze u nižim proporcijama putanje godišnjeg kretanja Zemlje. Dakle, nebeska sazviježđa predstavljena su u godišnjem kretanju Zemlje, te tako Zemlja svakog mjeseca uđe u sjenu i padne pod utjecaj jednog od tih sazviježđa. Na taj način izgleda kao da je putanja godišnjeg kretanja Zemlje ogledalo u kojem se odražava lik nebeskih sazviježđa.

Otud, s ovog gledišta o našoj temi, Najveći Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a kao što smo ranije naveli, jednom je rekao: عَلَى الثَّوْرِ “Na Biku”, a drugi put عَلَى الْحُوتِ “Na Ribi”.

Da, prvi put bilo je prikladno to da jezik Časnog i Nadnaravnog Vjerovjesnika izrekne: عَلَى الثَّوْرِ “Na Biku”, pokazujući na duboku činjenicu koja će biti shvaćena tek nekoliko stoljeća kasnije, a s obzirom na to da se Zemlja u tom periodu – dakle, u vrijeme upita – nalazila u idealnoj poziciji u odnosu na sazviježđe Bika, a kad je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan za ovakvo što jedan mjesec kasnije, odgovorio je: عَلَى الْحُوتِ “Na Ribi”, jer se Zemlja nalazila u sjeni sazviježđa Ribe.

Tako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svojim riječima

عَلَى الثَّوْرِ وَالْحُوتِ ‘Na Biku i na Ribi’ ukazao na veličanstvenu činjenicu koja će se razotkriti i razjasniti tek u budućnosti. Ovim riječima ukazao je i na činjenicu kretanja Zemlje i na njenu rotaciju. Jednako je simbolički pokazao i činjenicu da stvarna i utjecajna nebeska sazviježđa jesu ta koja se nalaze na godišnjoj putanji Zemlje i da je Zemlja ta koja vrši funkciju i obilazak u odnosu na ta sazviježđa, dok su ona u odnosu na Sunce nefunkcionalna i bez prolaska nebeskih tijela kroz njih. Vallahu a’lemu bi’s-savab.

A što se priča koje izlaze iz okvira razuma u nekim islamskim knjigama o Biku i Ribi tiče, one ili vode porijeklo iz israilijske tradicije ili su simbolika i metafora ili su slobodne interpretacije nekih preno-silaca, a koje su oni koji nisu ulazili u detalje nepažljivo smatrali kao sami hadis i pripisali govoru Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

رَبَّنَا لاَ تُؤَاخِذْنَا اِنْ نَسِينَا اَوْ اَخْطَاْنَا

سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا اِلاَّ مَا عَلَّمْتَنَا اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

“Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili šta nehotice pogriješimo!”

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim ono čemu si nas Ti poučio.”

Drugo pitanje bavi se temom

NOSILACA OGRTAČA (Al-i aba’)

Brate moj!

Navest ćemo tek jedan od mnogobrojnih smislova i mudrosti koje sadrži vaše pitanje o Nosiocima ogrtača, koje je ostalo bez odgovora, a to je da postoje mnoge tajne i mudrosti zaogrtanja mubarek-ogrtačem (svojim plaštem) od strane Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojeg je on nosio, na hazreti Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, r.a.e., a zatim njegovo upućivanje dove njimau toj situaciji, uz učenje ajeti-kerima:

لِيُذْهِبَ عَنْكُمُ الرِّجْسَ اَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

“(Allah želi) da Porodica Poslanikova od vas odstrani nevaljalštinu, i da vas sasvim očisti” (El-Ahzab: 33). Međutim, mi nećemo duboko zalaziti u te smislove, već ćemo samo spomenuti jednu od mudrosti koja se tiče poslaničke dužnosti, a ta je da je Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, okom vjerovjesničke misije prilagođenim viđenju nespoznajnog (gajba), i proziranju u budućnost, vidio to kako će se nakon nekih trideset-četrdeset godina desiti ogromne smutnje u redovima ashaba i tabiina, te da će biti prolivena krv. Osvjedočio se u to da će najistaknutiji u tim dešavanjima biti trojica koje je on zaogrnuo svojim ogrtačem. U svrhu ukaza na nedužnost hazreti Alije pred očima ummeta, utjehe i izraza saosjećanja prema hazreti Husejnu te čestitke i priznanja počasti, položaja i velike zasluge za ummet hazreti Hasanu, koji je činom pomirenja izbjegao dešavanje ogromnih nereda, te čednosti potomstva Fatiminog, njihove časti i zaslužnosti nošenja titule Porodice Poslanikove – ove uzvišene i časne titule – dakle, zbog svega toga Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zaogrnuo je njih četvero zajedno sa sobom pod svoj ogrtač, time im dodijelivši počasni naziv “Petero nosilaca ogrtača”.

Da! Naš hazreti Alija, r.a., sa zaslugom bio je halifa muslimana, s tim što, s gledišta poslaničke misije i iz razloga čiste krvi koja je prolivena, kao i njene visoke vrijednosti, utvrđenje njegove nedužnosti i nevinosti u očima ummeta posjeduje veliki značaj. Stoga Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na gore spomenuti način ukazuje na njegovu nedužnost. Time na šutnju o njemu poziva svakog onog ko ga kritizira, pripisuje mu pogrešku ili zabludjelost, od haridžija do nasrtljivih emevijskih podanika.

Zaista, netrpeljive haridžije i pristalice emevija svojim pretjerivanjem u odnosu na hazreti Aliju, r.a. i njegovim utjerivanjem u zabludu te pretjerivanje i neumjerenost šiija, njihove novotarije i suprotstavljanje dvojici halifa (Ebu Bekru i Omeru), kao i dešavanje bolne tragedije s hazreti Husejnom, r.a., nanijeli su velike štete islamu.

Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ovom svojom dovom i činom zaogrtanja oslobodio je hazreti Aliju i hazreti Husejna od odgovornosti i optužbi te je zaštitio svoj ummet od lošeg mišljenja o njima dvojici, kao što je i čestitao – sa stanovišta poslaničke misije – hazreti Hasanu koji je stekao zaslugu za ummet primirjem koje je sklopio, ali i obznanio to da će časno potomstvo koje se nastavlja s hazreti Fatimom postići uzvišenu čast te da će hazreti Fatima biti plemenita s gledišta svog potomstva, kao što je i majka hazreti Merjemina rekla u ajeti-kerimu:

اِنِّى اُعِيذُهَا بِكَ وَذُرِّيَّتَهَا مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ

“I ja nju i porod njen sklanjam pod Tvoje utočište od prokletog šejtana.” (Ali Imran: 36)

اَللّٰهُمَّ صَلِّ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِهِ الطَّيِّبِينَ الطَّاهِرِينَ اْلاَبْرَارِ وَعَلَى اَصْحَابِهِ الْمُجَاهِدِينَ الْمُكْرَمِينَ اْلاَخْيَارِ آمِينَ

Moj Allahu, Svoj salavat učini na našeg sejjida Muhammeda i na njegovu čestitu, čistu i čednu porodicu, kao i na Njegove časne, dobre i revnosne ashabe, amin!

DRUGI STAV

Ovaj položaj sadrži šest od više hiljada smislova

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ “Bismillahir-Rahmanir-Rahim!“

Napomena

S udaljenosti mom ugasnutom umu ukazalo se blještavo svjetlo koje je zasjalo s obzorja Allahove milosti sadržanog u Bismilli. Htio sam ga zabilježiti u vidu svojih ličnih opažanja i podsjećanja te sam nastojao dohvatiti to divno svjetlo okruživši ga zidom smislova koji dostižu brojku od trideset, a kako bi ga bilo lahko omeđiti i jednostavno zapisati. Nažalost, dosad nisam u potpunosti uspio u svojoj namjeri, te su se smislovi sveli na njih šest.

Obraćanje u ovom izlaganju usmjereno je meni lično, pa kad kažem “Čovječe!” mislim na sebe.

I mada je ovo predavanje namijenjeno meni, ipak ga izlažem na mjerodavni uvid svojoj braći analitičarima, kako bi sačinilo Drugi stav Odsjaja četrnaestog, te kako bi tako, možda, bilo stjecište koristi za one koji su sa mnom povezani duhovnom sponom i koji su svjesniji i pažljiviji od mene samog.

Ovo predavanje upućeno je srcu više nego što se obraća umu, te se odnosi na duhovno iskustvo više nego na logično rasuđivanje.

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ

قَالَتْ يَا اَيُّهَا اْلَمَلاُ اِنِّى اُلْقِىَ اِلَىَّ كِتَابٌ كَرِيمٌ اِنَّهُ مِنْ سُلَيْمنَ

وَ اِنَّهُ بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ

“Bismillahir-Rahmanir-Rahim!“

“O velikaši, reče ona, meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo, od Sulejmana je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!’” (En-Neml: 29–30)

U ovom poglavlju navest ćemo nekolicinu smislova.

PRVI SMISAO

U toku svog duhovnog razmišljanja o Bismilli, vidio sam jedno od svjetala Bismillahir-Rahmanir-Rahim u sljedećem obliku:

Na licu svemira, u privlačnom izgledu lica Zemlje i u izrazu lica čovjeka postoje tri pečata Božanskog položaja, tri svijetla i sjajna obilježja, koji se međusobno prepleću, te svako od njih odaje primjer i lik onog drugog.

Prva oznaka jeste obilježje Božanskog položaja, taj savršeni pečat koji se presijava u međusobnoj saradnji, podržavanju, uzajamnosti i susretljivosti koja vlada u svim dijelovima svemira, tako da se “Bismillah” odnosi i ukazuje na to.

Druga oznaka jeste obilježje Božije milostivosti, taj grandiozni pečat koji izbija iz lica Zemlje i blista iz međusobne sličnosti, usklađenosti, pravilnosti, harmonije, finoće i milostivosti koja se provlači kroz uzgoj biljaka i životinja, tako da se “Bismillahir-Rahman” usmjerava i ukazuje na to.

Treća oznaka jeste obilježje uzvišene Božije samilosti, taj pečat koji se ispoljava iz profinjene Božanske brižljivosti, istančane saosjećajnosti i zračenja milosti, utisnute i uočljive u fizionomiji svestrane biti čovjekove, tako da se Er-Rahim iz Bismillahir-Rahmanir-Rahim usmjerava i ukazuje na pečat Uzvišene samilosti.

Dakle, Bismillahir-Rahmanir-Rahim jeste sveti naslov triju obilježja Jednoće Boga, a koji sačinjavaju iluminirajući redak na stranici svijeta u knjizi postojanja, te predstavlja čvrsto uže i svijetleću liniju. Odnosno, Bismillahir-Rahmanir-Rahim, spustivši se s Najvišeg Arša, svojim krajem vezuje se za čovjeka koji je plod svemira i minijaturni primjer svemira, povezuje Zemlju s Aršom i predstavlja utrt put kojim se čovjek uzdiže do trona svog savršenstva.

DRUGI SMISAO

Kur’ani-Kerim neprestano ističe ispoljavanje Jednoće u sklopu Jedinstva, kako bi spriječio duboko zalaženje umova i njihovo razilaženje u pogledu Jedinstva koje se ogleda u bezbrojnom mnoštvu stvorenja.

Pojasnimo to jednim primjerom!

Sunce svojom svjetlošću obuhvata neograničeno mnoštvo stvari. Kako bi bilo moguće vidjeti Sunce u svoj njegovoj svjetlosti, morala bi postojati veoma široka vizija i sveobuhvatan pogled. Stoga Sunce sebe ispoljava posredstvom refleksije svoje svjetlosti u svakoj prozirnoj stvari, odnosno, sve što posjeduje sjaj, srazmjerno svom kapacitetu, ispoljava subjektivni odraz sunca sa svim njegovim svojstvima, kao što su svjetlost i toplota, i to zato kako ne bi bila zapostavljena bit Sunca. Dakle, kao što sve što posjeduje sjaj prema svojoj moći ukazuje na Sunce sa svim njegovim svojstvima, jednako tako i svako sunčevo svojstvo, poput toplote, svjetlosti i sedam njezinih boja, obuhvata sve stvari na koje naiđe.

Ne raspravljajući o primjeru, odnosno, kako god se Allahova Jednoća i sveopstojnost ukazuju u svemu Svojim Lijepim Imenima – posebno u živim bićima te naročito u ogledalu ljudske biti – jednako tako i svako od Njegovih Lijepih Imena vezanih za sve što postoji obuhvata sveukupno postojanje s aspekta Jedinstva i Jednoće.

Tako, kako se umovi ne bi unosili i izgubili u prostranstvu Jedinstva (Vahidijet) i kako srca ne bi zaboravila i zapostavila Svetu Bit Božiju, On, Slavljen je, pred očima čovjeka i njegove vizije neprestano ističe pečat Jednoće (Ehadijet) u Jedinstvu (Vahidijet).

Dakle, Bismillahir-Rahmanir-Rahim ukazuje na tri bitna čvora tog pečata.

TREĆI SMISAO

Očigledno je to da je Božanska milost ona koja je usrećila ovaj beskonačni svemir.

I jasno je to da je opet milost ona koja je unijela svjetlost u ovo postojanje prekriveno tminom.

I da je ta ista milost ona koja je u svom okrilju odnjegovala ova stvorenja koja se prevrću u potrebama bez granica.

I da je ta ista milost ona koja je svemir sa svih strana usmjerila i upravila prema čovjeku te ga potčinila njemu, učinivši čak to da ga svemir nadgleda u spremnosti da mu pomogne i u nastojanju da mu pruži poticaj, jednako kao što su svi dijelovi jednog stabla usmjereni prema plodu.

I da je ta ista milost ona koja je naselila ovaj prostrani svemir te ukrasila, osvijetlila i ispunila ovaj prazni svijet.

I da je ta ista milost ona koja je učinila prolaznog čovjeka predodređenim za vječnost i trajni ostanak, i da ga je učinila dostojnim toga da primi obraćanje od Gospodara svjetova i dodijelila mu počast bliskosti s Njime, Slavljen je On.

Pa, o čovječe! Budući da milost posjeduje ovakvu snagu i privlačnost te moć poticaja do tih granica, i da je tako poželjna, potraži zaštitu u toj činjenici svojim izricanjem Bismillahir-Rahmanir-Rahim, izbavi se iz bezdana apsolutnog nemira i spasi se od patnji beskrajnih potreba. Primakni se Posjedniku Arša, Uzvišenom, pa budi povjerljivi sagovornik i iskreni prijatelj Njemu – svjetlošću i brižljivošću te milosti.

Zaista, nagomilavanje i okupljanje svega što je u svemiru oko čovjeka u sklopu određene mudrosti, i navođenje svakog od njih da mu pruži ruku pomoći radi uklanjanja njegovih rastućih potreba, bez sumnje proističe iz jednog od sljedeća dva slučaja:

Prvi je taj da svaka vrsta u svemiru osobito poznaje čovjeka i zna o njemu, te mu se pokorava i nastoji mu biti na usluzi, a ovo je sasvim daleko od zdrave logike i razuma, pored toga što u tom ima neograničeni broj apsurda, jer bi ovakvo što značilo to da ovaj čovjek koji se guši u apsolutnoj nemoći posjeduje moć apsolutnog vladara ili da se ta međusobna saradnja i podrška dešava uz sveobuhvatno znanje Apsolutno Moćnog, zaklonjenog iza zastora svemira. Dakle, nije da sve vrste bića poznaju čovjeka, pa da mu zbog tog pružaju ruku pomoći, već su ona samo ukazi na Allahovo poznavanje čovjeka i njegovog stanja, dakle, Tog Milostivog Stvoritelja Koji ga zna i poznaje te Koji je Milostiv prema njemu.

Pa, o čovječe! Povrati se zdravom razumu! Zar bi bilo moguće to da o tebi ovaj Milostivi Gospodar ne zna i da te ne vidi, a upravo je On natjerao stvorenja da ti pomognu, udovoljavajući tako svim tvojim potrebama?

Budući da te On, Slavljen je, poznaje, i o tom te Svom znanju upoznaje obasipajući te obiljem Svoje milosti, i ti Njega spoznaj, i pridavanjem važnosti Njegovim zapovijedima ispolji svoju spoznaju. Pouzdano znaj to da je suština Božanske milosti – koja obuhvata mudrost, proviđenje, znanje i moć – ta koja ti je potčinila ovaj ogromni, beskrajni svemir i podredila ga tvojoj volji, tebi, apsolutno slabom, apsolutno sićušnom, potpuno nemoćnom, apsolutno siromašnom, prolaznom biću.

Milost ogromna do ovih razmjera i prostrana do te mjere bez sumnje od tebe iziskuje opću i iskrenu zahvalnost, istinsko i čisto uvažavanje koje ništa ne narušava. Zato tu sveopću zahvalnost i istinsko uvažavanje iskaži jezikom kroz izgovaranje Bismillahir-Rahmanir-Rahim, jer je Bismilla tumač i predstavnik te zahvalnosti i uvažavanja, i učini je sredstvom dosezanja te prostrane milosti i zagovornikom koji će se za tebe zauzimati kod Milostivog, Samilosnog.

Uistinu, postojanje i ukazivanje milosti vidljivo je poput sunca. Jer, kako god lijepa tkanina nastaje u spletu i skladu potke i osnove, kao i iz slaganja svojstava niti koje se sa svih strana pružaju prema sredini, isto tako i niti zračaka svjetlosti koje izviru iz ukaza hiljadu i jednog Lijepog Božijeg Imena i pružaju se ovim nepreglednim svemirom utiskuju u njegovu fizionomiju, na okviru pečata obilne milosti tkaninu vrhunske ljepote, jasni pečat samilosti, divan ures saosjećajnosti i originalni grb Božije providnosti, te je umovima – čak jasnije od sunca – pokazuju.

Zaista, Onaj Koji raspoređuje Sunce, Mjesec, elemente, minerale, bilje i životinje, i Onaj Koji ih usklađuje zračcima hiljadu i jednog imena, kao da su potka i osnova originalnog motiva, njegove svjetlosne niti, te ih sve potčinjava tome da budu u službi života, i Onaj Koji ispoljava Svoju saosjećajnost i sažaljivost na sve stvoreno, usadivši u majke i rodilje – biljne i životinjske vrste – tu slatku i prijatnu brižljivost prema njihovoj mladunčadi, i Onaj Koji je pokazao najblistaviji izraz Svoje milosti i najljepši ures Svog gospodarenja, i to time što je živa bića potčinio svrsi čovjekovog života, te tako istaknuo čovjekov položaj i značaj kod Njega, dakle, Taj Milostivi Posjednik ljepote jeste Onaj Koji je tu Svoju neizmjernu milost učinio uvaženim i prisnim zagovornikom kod Svog apsolutno neovisnog raspolaganja živim bićima i čovjeku, a koji su izloženi apsolutnoj neimaštini.

Pa, o čovječe! Ukoliko si uistinu ljudsko biće, reci Bismillahir-Rahmanir-Rahim, a kako bi stekao tog zagovornika.

Samo po sebi razumljivo je, čak je očigledno to da je Božija milost ona koja uzgaja biljne i životinjske zajednice, čiji se broj uspinje do četiri stotine hiljada skupina, uza svu njihovu različitost i raznovrsnost. Ona je ta koja upravlja njihovim sveukupnim poslovima, ni jednu ne zaboravivši, bez pogreške, omaške ili zabune, u najpogodnije vrijeme, savršeno organizirano, potpuno osmišljeno i s najuspješnijom brižljivošću, te je s takvom upravom i uzgojem stavila žig i pečat Jednoće na sveukupni izgled zemlje.

Da, postojanje te milosti nepobitno je i neupitno, jednako kao što je takva i egzistencija svega što postoji razasuto na zemlji, i jednako kao što je brojnost dokaza njenog ostvarenja jednaka brojnosti tih stvorenja.

Da, kao što na površini zemlje uočavamo znak i pečat Jednoće i žig Božije milosti, isto tako i na licu duhovne suštine ljudskog bića također stoji utisnut pečat Milosti. Taj pečat niukoliko nije manje uočljiv od onog koji postoji na licu zemlje niti od onog koji je na licu svemira. Čak lik ove milosti posjeduje svestranost i sveobuhvatnost kao da je fokusna tačka svjetlosti manifestacije hiljadu i jednog Lijepog Imena.

Pa, o čovječe! Da li je moguće to da te Onaj Koji ti je dodijelio ovo duhovno odličje, dakle, Onaj Koji je na njega postavio oznaku milosti i utisnuo pečat Jednoće, prepusti samom sebi? Da li je moguće to da se ne brine o tebi i da ne vodi računa o tebi, da ne prati tvoje djelovanje i postupke? Zar bi bilo moguće to da On cijeli svemir, koji je usmjerio i upravio prema tebi, učini bez ikakve svrhe i koristi? Zar da gorostasno stablo stvaranja učini šupljim, a njegove plodove istruhlim, pokvarenim i bezvrijednim? I da li je moguće to da Svoju milost, jasnu poput sunca – koje ne ostavlja mogućnost sumnji niti nevjerici – i upadljivu mudrost, jasnu poput svjetlosti, dovede u položaj neprihvatanja i poricanja? Nikako, i opet – nikako! Allah je visoko iznad toga!

Pa, o čovječe! Znaj to da za dosezanje do prijestolja ove milosti postoji put uzdizanja, a on je Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Pa, ukoliko želiš shvatiti razmjere značaja tog uzdignuća, njegovu veličinu i poziciju, pogledaj na početke sura Kur’ani-Kerima, čiji je ukupni broj stotinu i četrnaest, i pogledaj na početak svake mubarek-knjige, i obrati pažnju na početak svakog bitnog posla. Kao jedan nepobitan dokaz ogromne važnosti Bismille i kao ukaz njene visoke vrijednosti jeste izjava imama Šafije, r.a., i velikih obnovitelja poput njega, da je Bismilla, iako je tek jedan ajet, objavljena u Kur’anu stotinu i četrnaest puta.

ČETVRTI SMISAO

Manifestiranje Jednoće u bezbrojnim stvorenjima ne razumijeva svako u potpunosti isključivo kroz iskazivanje: اِيَّاكَ نَعْبُدُ “Tebi se klanjamo.” Misao se rasplinjuje i tumara u tom mnoštvu stvorenja. Naime, za uočavanje Biti Allahove kroz sve što je stvoreno pri izgovaranju اِيَّاكَ نَعْبُدُ وَ اِيَّاكَ نَسْتَعِينُ “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo” neophodno je imati srce široko kolika je cjelokupna širina zemlje.

Na temelju ovog istančanog smisla, Allah, dž.š., jasno ističe pečat Jednoće u svakom djeliću, jednako kao što ga ističe i u svakoj vrsti, i to stoga da bi se pogled čvrsto zadržao na Biti Allaha Jedinog, odnosno, unutar pečata milosti pokazuje se pečat jednoće, a kako bi svaka osoba – bez obzira na njen nivo – direktno svojim obraćanjem: اِيَّاكَ نَعْبُدُ وَ اِيَّاكَ نَسْتَعِينُ “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo”, bez teškoće bila u stanju usmjeriti se prema Biti Allaha, Savršeno Svetog, Slavljen je On.

Izlažući ovaj veličanstveni smisao, Kur’ani-Kerim, onda kad traga za Allahovim znakovima u zoni svemira i u najširim sferama, pri, primjerice, objašnjenju nastanka nebesa i Zemlje, odjednom objašnjava najužu sferu stvorenja i najsitniji njihov djelić, a kako bi jasno pokazao pečat Jednoće u svemu.

Primjer toga jeste situacija u kojoj Kur’ani-Kerim objašnjava pitanje stvaranja nebesa i Zemlje, pri čemu pitanje stvaranja čovjeka otvara i isticanjem finoće blagodati u njegovom glasu, originalnosti mudrosti u njegovoj fizionomiji i slično, a sve to kako se misao ne bi rastrgnula i raspršila u nepregledna prostranstva te kako srce ne bi bilo pretrpano beskrajnim mnoštvom, odnosno kako bi duh izravno pronašao Onog Kog obožava. I ajeti-kerimi:

وَمِنْ آيَاتِهِ خَلْقُ السَّمٰوَاتِ وَاْلاَرْضِ وَاخْتِلاَفُ اَلْسِنَتِكُمْ وَ اَلْوَانِكُمْ

“I jedan od dokaza Njegovih jeste stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših” (Er-Rum: 22), gore navedenu činjenicu iskazuju na čudesan način.

Isto tako, iako su znakovi i pečati Jednoće utisnuti u bezbrojnim stvorenjima i u beskonačnom mnoštvu, od najšire cjelokupnosti do najsićušnije djelimičnosti, u međusobno isprepletenim sferama i u raznovrsnim fazama i različitim vrstama, ipak, jasnoća ovih pečata Jednoće – koliko god bila uočljiva – jeste jasnoća ukazana unutar mnoštva stvorenja, što, dakle, ne dočarava u punoj vjernosti suštinu obraćanja sadržanu u “Tebi se klanjamo”. Stoga je nužno postojanje pečata Jednoće u sklopu pečata Jedinstva, kako bi se pred srcem izravno otvorio put za dosezanje do Biti Allahove Najsvetije, bez podsjećanja i obraćanja na mnoštvo.

Pored toga, kako bi se pogledi osvrnuli na Jednoću i srca privukla njoj, na to obličje Jednoće postavljen je originalan ures u krajnjoj privlačnosti, i divno svjetlo vrhunskog blještavila, i ugodna slast u krajnjoj mjeri prijatnosti, i dražesna ljepota krajnje mjere dopadljivosti, i čvrsta istina savršene snage, a to je obilježje Milosti i pečat Samilosti.

Da! Snaga te milosti jeste ona koja privlači poglede svjesnih bića na sebe te ih dovodi do biljega Jednoće i omogućuje im opažanje Biti Jedinog i Svetog, a čovjeka pospješuje do istinskog obraćanja:

اِيَّاكَ نَعْبُدُ وَ اِيَّاكَ نَسْتَعِينُ “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo.”

Dakle, Bismillahir-Rahmanir-Rahim, posmatrajući ove riječi iz ugla činjenice da su one sadržaj Fatihe iz Knjige Razgovijetne, kao i njen sažetak, postaje naslov ovog veličanstvenog smisla kojeg smo naveli, odnosno njegov tumač. Pa onaj ko uspije postići taj naslov, u stanju je kretati se nivoima milosti, a onaj ko natjera tog tumača da progovori, dokuči tajne Milosti, naučava ih i sagledava svjetla Božije Samilosti i Saosjećajnosti.

PETI SMISAO

U jednom hadisi-šerifu navodi se:

اِنَّ اللّهَ خَلَقَ اْلاِنْسَانَ عَلَى صُورَةِ الرَّحْمنِ ( ev kema kal )

Jedan dio sufijskih tarikata o ovom hadisi-šerifu izrekao je čudno tumačenje koje je neprimjereno imanskom vjerovanju. Neki nosioci duhovnog zanosa čak su došli dotle da pogledaju na duhovno obličje čovjekovo jednako kao što gledaju na Lik Milostivog. Budući da kod većine nosilaca duhovnog zanosa postoji stanje obuzetosti, neosjetilnosti i brkanja stvari, možda im ne treba uzeti za zlo iskustva koja ne odgovaraju stvarnosti. Ali, oni koji su trezveni, nosioci svijesti i ispravnosti kategorički odbijaju takve smislove koji poriču temeljne postavke imana i ne prihvataju ih. Ako bi ih neko prihvatio i zadovoljio se, upao bi u pogrešku i udaljio bi se od ispravnog puta.

Zaista, Onaj Koji uređuje stvari u svemiru i Koji kontrolira situaciju u njemu, s jednostavnošću i s lahkoćom kao da je palača ili kuća, i Onaj Koji pokreće zvijezde i nebeska tijela kao da su sićušne čestice, s krajnjom mudrošću i jednostavnošću, i Onaj za Kojim povode se čestice, slijede Njegove zapovijedi i potčinjavaju se Njegovoj Vladavini (…), zaista, Onaj Koji sve to čini jeste Allah, savršeno Sveti, Slavljen je On. I mada je On neprikosnoveno čist i svet od širka, tako da nema partnera niti ravnog niti sudionika niti suparnika, i kao što izričito stoji u tekstu ajeti-kerima:

لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَىْءٌ وَهُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

“Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi” (Eš-Šura:11), dakle, iako apsolutno nema Njemu sličnog niti jednakog niti naličnog, ipak se na Njegov mudri položaj, Uzvišena svojstva i Lijepa Imena gleda kroz prizmu usporedbe i primjera, i to prema smislu ajeti-kerima:

وَلَهُ الْمَثَلُ اْلاَعْلَى فِى السَّمٰوَاتِ وَاْلاَرْضِ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

“Njegov primjer najuzvišeniji je na nebesima i na Zemlji; On je Silan i Mudar” (Er-Rum: 27). Dakle, primjer i usporedba prisutni su u pogledu na Njegov, Slavljen je On, mudri položaj.

Navedeni hadisi-šerif ima mnoštvo uzvišenih značenja od kojih je jedno i ono da je čovjek stvoren prema modelu koji savršeno pokazuje Allahovo ime “Milostivi”.

Da, u navodu prethodnih smislova objasnili smo to da, kao što se ime Milostivi manifestira u zračcima manifestiranja hiljadu i jednog Božijeg imena i iz Lijepih Imena, na licu svemira, i kao što se ime Milostivi izlaže bezbrojem manifestacija Apsolutnog Gospodarenja, u liku zemlje, isto tako On, Slavljen je, u najpotpunijem vidu jasnoće ispoljava ime Milostivi u svestranom liku čovjeka. Ispoljava ga u umanjenim omjerima onog što u širim razmjerima prikazuje na licu zemlje i na liku svemira.

U spomenutom hadisi-šerifu također je i ukaz na činjenicu da u čovjeku i u živim bićima postoje pojave koje ukazuju na Milostivog, Samilosnog, te su oni poput ogledala u kojima se ogleda Njegovo manifestiranje. Dakle, ukazivanje čovjekovo na Njega, Slavljen je On, pojavno je, nepobitno i očigledno, čija je nepobitnost i jasnoća slična mjeri u kojoj odraz i odsjaj sunca u uglačanom ogledalu ukazuje na samo Sunce.

Pa kako god je moguće, govoreći o tom ogledalu, izjaviti: “To je Sunce”, ukazujući na mjeru njegovog sjaja i na jasnoću njegovog ukazivanja na Sunce, također je ispravno reći – i rečeno je u hadisu – to da je u čovjeku odraz Milostivog, ukazujući time na jasnoću njegovog ukazivanja na ime Milostivi, na savršenstvo njegove prikladnosti Njemu i na pouzdanost njegove povezanosti s Njim.

Dakle, tako je, a umjereni pripadnici vahdetu’l-vudžuda rekli su: “Nema (drugog) postojanja, samo je On”, na temelju ovog smisla o jasnoći ukaza, i kao naslov savršenstva te prikladnosti.

اَللّٰهُمَّ يَا رَحْمنُ يَا رَحِيمُ بِحَقِّ بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ اِرْحَمْنَا كَمَا يَلِيقُ بِرَحِيمِيَّتِكَ وَ فَهِّمْنَا اَسْرَارَ بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ كَمَا يَلِيقُ بِرَحْمَانِيَّتِكَ آمِينَ

Moj Allahu, Milostivi, Samilosni, u povodu Bismillahir-Rahmanir-Rahim, smiluj se nama kako je dolično Tvojoj samilosti, i uvedi nas u razumijevanje smislova Bismillahir-Rahmanir-Rahim onako kako dolikuje Tvojoj milostivosti, amin.

ŠESTI SMISAO

O čovječe koji se prevrćeš u gomili beskrajne nemoći i neizmjerne neimaštine!

Ukoliko želiš razumjeti kako je Milost najveličanstveniji posrednik i najtraženiji zagovornik, znaj to da je Milost najdjelotvornije sredstvo dolaska do Moćnog i Uzvišenog Vladara, pod Čijim su vođstvom i zvijezde i atomi svi skupa, kao savršeno poslušna i disciplinirana vojska. Taj Suvereni Vladar Posjednik je veličine i počasti, Gospodar svjetova Koji je neovisan o sveukupnim stvorenjima, Veliki i Istaknuti iznad svih bića, toliko da uopće nema potrebu za tim bićima, već se svaka stvar ponizila pred Njegovom grandioznošću, predala se Njegovoj moći, pokorila se pred Njegovom silinom i potčinila se u strahopoštovanju pred Njegovom veličinom.

Čovječe, milost je ta koja te podiže do trona prisutnosti kod Tog Apsolutno Imućnog, i postavlja te za prijatelja Tog Vrhovnog i Vječitog Suverena, i uspinje te do položaja Njegovog uzvišenog obraćanja, i čini te počasnim i dragim gostom kod Njega.

Međutim, kako god ti ne dosežeš do Sunca, jer si na udaljenosti od njega, i ni u kojem slučaju ne možeš mu se niti približiti, ipak, njegova svjetlost dostavlja ti njegovu pojavu i lik preko ogledala. Isto tako i nas, uprkos apsolutnoj udaljenosti od Allaha, dž. š., svjetlost Njegove milosti ipak približava Njemu.

Pa, o čovječe! Onaj ko se domogne ove milosti, domogao se ogromne i neiscrpne riznice pune svjetlosti.

Znaj, put pristupa do te goleme riznice, najblistaviji uzorak milosti, najvredniji njen predstavnik, najrječitiji jezik što je izriče i najplemenitiji pozivatelj u nju jeste onaj koji je u Kur’ani-Kerimu nazvan “Milost svjetovima”, a to je naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Otud, najidealniji put pristupa do te neprolazne riznice jeste slijeđenje njegovog čistog sunneta.

A put dolaska do Dragog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i sredstvo stizanja do njega, jeste donošenje salavata na njega!

Tačno, salavat na njega znači milost, tako da je salavat na njega prizivanje te žive i utjelovljene milosti, i put je dosezanja onog koji je ‘Milost svjetovima’.

Pa, o čovječe! Učini to da salavat na njega bude tvoje sredstvo dolaska do njega, a zatim ga se prihvati i drži kako bi te on doveo do milosti Milostivog, Samilosnog. Naime, cijeli ummet svojom dovom i činjenjem salavata na njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jasno utvrđuje to dokle doseže vrijednost te milosti i kolika je važnost tog Božijeg dara te njezinu sveobuhvatnost i veličinu.

Sažetak: Rizničar Božije milosti i njezin najvredniji dijamant jeste Časni Poslanik, s.a.v.s, jednako kao što je najuzvišeniji ključ te riznice Bismillahir-Rahmanir-Rahim, dok je ključ koji je najlakše otvara salavat na Miljenog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

اَللّٰهُمَّ بِحَقِّ اَسْرَارِ بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ صَلِّ وَ سَلِّمْ عَلَى مَنْ اَرْسَلْتَهُ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ كَمَا يَلِيقُ بِرَحْمَتِكَ وَ بِحُرْمَتِهِ وَ عَلَى آلِهِ وَ اَصْحَابِهِ اَجْمَعِينَ وَ ارْحَمْنَا رَحْمَةً تُغْنِينَا بِهَا عَنْ رَحْمَةِ مَنْ سِوَاكَ مِنْ خَلْقِكَ آمِينَ